Video
Naime, diplomate nerado pribjegavaju protjerivanju, svi žele da informacije o njegovoj zemlji prenesu ljudi koji je dobro poznaju, piše diplomatski urednik britanskog Obzervera Patrik Vintur. Čak i u slučaju špijunaže, smatralo se da je bolje znati ko su ljudi koji vas špijuniraju. Da li se to sada mjenja?
Nakon što su otkriveni ratni zločini u Buči, Njemačka je protjerala 40 ruskih diplomata, Francuska 35, Španija 25, Slovenija 33, Italija 30. Francuska je protjerala još šest diplomata. Litvanija je odlučila da protjera samog ruskog ambasadora Alekseja Isakova. Za rastanak, neko je jezero ispred ambasade ofarbao krvavo crvenom bojom.
Neposredno prije nego što su vijesti o masakru u Buči počele da kruže, Belgija je protjerala 21 rusku diplomatu, a Holandija 17. Luksemburg je protjerao samo jednog Rusa, od ukupno tri ruska diplomata.
Sve češće ih protjeruju ne zbog optužbi za špijunažu, već zbog širenja dezinformacija. Njemačko Ministarstvo spoljnih poslova proglasilo je 40 ljudi u ruskoj ambasadi nepoželjnim jer su „radili protiv naše slobode, protiv kohezije našeg društva“. Španija je izvjestila da 25 ruskih diplomata predstavlja prijetnju interesima i bezbjednosti njihove zemlje.
Slovenci su protjerivanje Rusa pravdali principom pariteta. Kako Slovenija ima samo osam diplomata u Moskvi, 33 od 41 službenika ruske ambasade u Sloveniji zamoljeno je da napusti zemlju. Slovenija takođe traži od Moskve da plati odštetu za rusku raketu koja je oštetila njihov konzulat u Harkovu.
Austrijski ministar inostranih poslova Aleksandar Šalenberg kritikovao je masovna proterivanja ruskih diplomata ranije prošle nedjelje, rekavši da je nedostatak koordinacije širom Evrope bio nesrećan. Ali već u četvrtak se prognanima pridružila i Austrija, podsjećajući kako je austrijska Savezna agencija za zaštitu države i borbu protiv terorizma (BVT) neko vrijeme bila isključena iz evropske razmene obavještajnih podataka jer se smatrala duboko kompromitovanom.
I Švedska je oklevala sa proterivanja. Danska je identifikovala 15 ruskih obavještajaca. Prošle godine je Švedska služba bezbjednosti (Sapo) obavjestila Ministarstvo spoljnih poslova da je svaki treći ruski predstavnik u Švedskoj zapravo špijun, što znači da je od 35 Rusa u ambasadi njih 11 ili 12 špijuni. Ali samo trojica su izbačena. Od petka samo Malta, Kipar i Mađarska nijesu protjerale ruske diplomate.
Ministarstva spoljnih poslova nerado protjeruju, piše Observer, osim ako dokazi nijesu nepobitni. Diplomate vjeruju u važnost svoje profesije i veruju da su stručnjaci na licu mjesta, sa kontaktima iz prve ruke, ključni za prenošenje tačnih informacija o zemlji domaćinu. Ovo smanjuje rizik od nesporazuma. Ali izgleda da se taj stav menja.
Neviđeni talas protjerivanja ruskih diplomata iz evropskih prestonica nije samo simboličan čin gađenja prema ratnim zločinima za koje je optužena Rusija. To je deo višedecenijske bitke za uspostavljanje linije podjele između špijunaže i diplomatije, piše britanski Obzerver. Bivši šef MI6 ser Džon Soers rekao je prošle godine da sumnja da Zapad razotkriva samo 10 odsto ruske špijunaže.
Trenutni obim egzodusa navodnih ruskih špijuna vjerovatno je najveći u istoriji, kaže francuski diplomata Fransoa Hajzbur. Ali ovo postavlja pitanje zašto je Zapad dao toliko dozvola tolikom broju ruskih „diplomata“.
„Podrazumjeva se da je lakše pratiti špijuna kojeg poznajete nego špijuna kojeg ne poznajete. Kada saznate za njihovo postojanje, postaju korisni kontraobaveštajno. Ako ne znate ko su, imate problem “, objašnjava Francuz.
Osamdesetih godina prošlog veka, KGB prebjeg Vladimir Vetrov dao je skoro 4.000 tajnih dokumenata DST-u, francuskoj tajnoj službi, pokazujući kako se Rusija infiltrirala na Zapad da bi ukrala tehnologiju. Vetrov je dao i spisak od 250 obavještajnih službenika koji su, sa diplomatskim imunitetom, bili stacionirani u ambasadama širom svijeta.
Tek poslije Vetrovovog hapšenja u Moskvi, Francuska je, na osnovu informacija koje im je on dao, proterala 40 diplomata, dva novinara i pet zvaničnika.
„Čak i tada je bilo od pomoći zadržati neke ljude, tako da smo imali liste A i B, sa onima koje smo držali u rezervi za slučaj da Rusi preduzmu kontramere“, prisjeća se Hajzbur. Ali nema sumnje, ističe iskusni diplomata, da je udio špijuna koji djeluju unutar ruske diplomatske službe veći nego u većini zemalja.
Postavlja se pitanje, na primjer, šta će 290 diplomata u neutralnoj Austriji i nakon što je Beč, poslije višednevnog oklevanja, protjerao četiri diplomate. Poređenja radi, Austrija u Moskvi ima oko 30 diplomata. Istina je da velike zemlje imaju veće ambasade – odličan primjer je ambasada SAD u Bagdadu – a neke od ruskih diplomata u Beču su vezane za mnoge institucije UN u Austriji.
Ali neravnoteža u broju diplomata i dalje upada u oči. Poljska se takođe može zapitati zašto je uopšte dala diplomatski status tolikom broju Rusa. Poljaci su 23. marta protjerali 45 ruskih diplomata uz objašnjenje da „neutrališu mrežu ruskih specijalnih službi u zemlji“, rekao je Stanislav Žarin, portparol koordinatora specijalnih službi. Zajedno, 45 protjeranih Rusa predstavljaju oko polovinu ruskog stanovništva.
Druge dvije vodeće zemlje u snabdjevanju Ukrajine teškim naoružanjem, Slovačka i Češka, takođe su nedavno protjerale ruske diplomate. Bratislava je 30. marta protjerala 35 diplomata. Slovačka je 14. marta uhapsila četiri osobe osumnjičene za špijuniranje u korist Moskve, protjeravši tri ruska diplomata. Slovaci tvrde da su Rusi osumnjičenima platili desetine hiljada eura za poverljive informacije. Jedan uhapšeni je prorektor i načelnik Odeljenja za bezbjednost i odbranu Akademije oružanih snaga u sjevernom gradu Liptovski Mikulaš. Navodno, postoje dokazi o kontaktima sa četiri oficira koji rade za rusku vojnu obavještajnu agenciju GRU od 2013. godine. Jedan od njih je bio potpukovnik Sergej Solomasov, špijun GRU.
Slovačke obaveštajne službe snimile su Solomasa kako razgovara u parku sa Bohušem Garbarom, saradnikom na sada zatvorenoj veb stranici teoretičara zavjere Hlavne Spravija. Na snimku Rus kaže Garbaru: „Moskva je odlučila da budeš „lovac“ na dvije vrste ljudi: na one koji vole Rusiju i žele da sarađuju, koji žele novac i imaju poverljive informacije. Druga grupa su vaši poznanici koji možda i ne razmišljaju o radu za Rusiju. Potrebne su mi političke informacije i komunikacija između zemalja, unutar NATO-a i EU“. Očigledno, špijuni i danas zavise od ljudske pohlepe, a ne samo od tehnologije.
Česi su imali problema sa Rusima još 2014. godine, u vreme Donjecke pobune. Tada je u vazduh poletjelo nekoliko skladišta naoružanja, gde je navodno bilo skladišteno oružje za Ukrajinu. Među njima je i skladište u Vrbetice blizu granice sa Slovačkom. Nije bilo jasno da li je uzrok eksplozije sabotaža ili nesposobnost, ali su britanski istražitelji tada otkrili identitet dvojice osumnjičenih agenata GRU-a, Ruslana Boširova (pravo ime Anatolij Čepiga) i Aleksandra Petrova (zapravo Aleksandar Miškin).
Rusi su koristili iste pseudonime kada su odsedali u hotelu kod Vrbetice neposredno pre eksplozije. Prema obavještajnim izvorima, oružje koje je poletjelo u vazduh pripadalo je EMCO, kompaniji u vlasništvu bugarskog trgovca oružjem Emilijana Gebreva. Gebrev je otrovan u luksuznom restoranu u Sofiji u aprilu 2015. godine, samo nekoliko mjeseci nakon eksplozije u Češkoj. Uspeo je da preživi. Bellingcat-ova istraga 2019. godine potvrdila je da je viši oficir GRU-a Denis Sergejev (poznat i kao „Sergej Fedotov“) bio u Bugarskoj u vrijeme trovanja Gebreva. Sergejev je navodno bio i u Britaniji kada je Sergeja i Juliju Skripalj otrovao pridošlica u Solsberiju, za šta Britanci smatraju odgovornom Rusiju.
Preporučeno
U aprilu prošle godine tadašnji češki premijer Andrej Babiš naredio je protjerivanje 18 ruskih diplomata, tvrdeći da iza eksplozija u skladištima stoji GRU. To je bilo jedno od najvećih pojedinačnih protjerivanja ruskih diplomata otkako je Ronald Regan zbacio 80 diplomata 1986. godine na vrhuncu Hladnog rata, piše Obzerver. Nije iznenađujuće da su nakon diplomatske pucnjave 2021. Česi ovog proleća protjerali samo jednog ruskog diplomatu.
