Video
“Non paper” je neslužbeni dokument u kojem se iznosi određeni prijedlog, ideja ili nacrt, a čiji autor nije precizno naveden. Na takvom nezvaničnom dokumentu nema niti potpisa niti pečata niti zaglavlja i ne upućuje se službenim kanalima, iako o njima mogu neformalno razgovarati šefovi vlada i diplomatija.
Dakle, “non paper” ima ulogu dokumenta o kojem se može razgovarati na višim instancama, iako ti razgovori nemaju oficijelni karakter.
“Non paper” se predstavlja u zatvorenim pregovorima unutar institucija, na primjer Evropske unije, a posebno Evropskog savjeta, kako bi se postigao dogovor o nekom spornom proceduralnom ili političkom pitanju.
Njime se nastoji testirati reakcija drugih strana na moguća rješenja, bez nužnog obavezivanja predlagača ili odražavanja njegovog javnog stava do tog trenutka.
Takav je slučaj i s “non paperima” koji su se pojavili tokom posljednjih mjesec dana, iza kojih se pretpostavlja da stoje Hrvatska i Slovenija, a tiču se Balkana.
“Non paperi” su u međunarodnim odnosima i diplomatiji odavno praksa s ciljem da se neslužbeno iznese određeni stav ili mišljenje i dobije povratni odgovor druge ili više strana na koje se predmetni dokument odnosi.
Pošiljalac “non papera” nema nikakvu odgovornost prema sadržaju tog nezvaničnog dokumenta, pa tako ga nema potrebu ni potvrditi ni demantovati u određenim situacijama.
Preporučeno
“Non paper” se može tumačiti i kao radni dokument koji se može ispravljati ili nadograđivati.
