Haški tribunal izrekao je konačnu presudu šestorici zvaničnika bosanskih Hrvata, predvođenih Jadrankom Prlićem.

Žalbeno vijeće je liderima Herceg-Bosne potvrdio duge zatvorske kazne zbog zločina nad Muslimanima, 1993-94. godine, u okviru zločinačkog poduhvata koji su tužioci nazvali stvaranjem Velike Hrvatske.

Žalbeno vijeće Tribunala je Prliću, ratnom premijeru samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna (HRHB), potvrdio zatvorsku kaznu od 25 godina.

Ministru odbrane HRHB Brunu Stojiću u žalbenom postupku je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

Načelniku Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), Slobodanu Praljku takođe je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

Praljak je po izricanju presude rekao: “Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu.”

Branioci Praljka rekli su da je njihov klijent popio otvor, poslije čega je predsjedavajući sudija Žalbenog vijeća prekinuo suđenje i odredio pauzu.

Prlić i ostali proglašeni su krivim za kampanju progona Muslimana iz osam opština u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni od proljeća 1993. do proljeća 1994.

Konačnom presudom je utvrđeno da su ti zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo uspostavljanje “hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939.”, nasilnim i trajnim proterivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.

Cilj stvaranja tog entiteta – HRHB – po presudi je bilo “ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda”, budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on “ili ujedini sa Hrvatskom, u slučaju da raspada BiH” ili ostane u BiH “s tijesnim vezama s Hrvatskom”.

Tužioci su to nazvali uspostavljanjem “Velike Hrvatske”. Tribunal je presudio da je u osmišljavanju tog zločinačkog poduhvata učestvovao tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, a da ga je u BiH ostvarivala, pored Hrvatskog vijeća odbrane – oružane formacije bosanskih Hrvata – i vojska Republike Hrvatske.

Kao učesnici u zločinačkom poduhvatu, pored Tuđmana i optuženih, u presudi su navedeni i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba HV Janko Bobetko koji su “koordinisali djelovanje” sa optuženima.

Suđenje Prliću i saoptuženima počelo je u Hagu 26. aprila 2006, a završne riječi održane su od sedmog februara do drugog marta 2011. Tokom 465 radnih dana, tužioci su pred sud izveli 249 svjedoka, a sve odbrane 56 svjedoka. Prvostepenu presudu, Tribunal im je izrekao 29. marta 2013. Rasprava o žalbama optuženih i tužilaca na prvostepenu presudu završena je 28. marta ove godine.

Rušenje Starog mostarskog mosta nije zločin

Žalbeno vijeće utvrdilo je da je tenk HVO “cio dan” gađa Stari most u Mostaru, “što je dovelo do izolacije ljudi i imao veliki psihički udar na njih”.

Međutim, utvrđeno je da je Stari most “od ključnog značaja za vojne aktivnosti” i da je kao takav bio legitiman vojni cilj i da njegovo rušenje nije bilo zločin.

Prvostepenom presudom je bilo utvrđeno da se radilo o “razaranju neopravdanom vojnim potrebama”, ali ni tada vijeće nije opsorilo da je most bio vojni cilj.

“Razaranje mosta rezultiralo je potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i imalo je nesrazmjerno veliki psihološki učinak na stanovništvo u odnosu na vojne koristi od rušenja mosta. Stoga je raspravno vijeće zaključilo da se radilo o razaranju neporavdanom vojnom potrebom”, navodi se u zaključcima.