Sud u Londonu odbio tužbu protiv SPC za pedofiliju

Visoki sud pravde u Londonu odbacio je tužbu protiv Srpske pravoslavne crkve zbog navodne pedofilije i seksualnog zlostavljanja koju je podnijelo šest tužitelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ovom odlukom proces pred sudom u Londonu je završen.

Sud je dodao da parohija u Londonu nije bila adresa za tužbu, već da su tužitelji mogli uz odobrenje suda, da uruče tužbu i van jurisdikcije Engleske i Velsa, direktno SPC-u u Srbiji ili Štokholmu. Na ročištu na kojem se odlučivalo da li je sud u Londonu nadležan u ovom slučaju zaključeno je da su tužitelji napravili proceduralne propuste i propustili rok za podnošenje tužbenog zahtjeva, te da takva tužba ne može biti prihvaćena.

Međutim, kako je navedeno, i da je procedura bila ispoštovana sud smatra anglosaksonsko pravo koje se primjenjuje u Velikoj Britaniji, ne prepoznaje institut univerzalne nadležnosti u građanskim parnicama. Kako je pojašnjeno, radnje navedene u tužbi nisu počinjene na teritoriji Engleske i Velsa, a ni žrtve, ni navodni počinioci nemaju veze sa ovom teritorijom.

Argumenti tužitelja oko veze SPC sa Engleskom zasnivani na crkvenom ustavu prema kome je “crkva jedna i nedjeljiva”. Međutim, odbrana je tvrdila da eparhije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi imaju autonomiju u odnosu na maticu. Navedeno je i to da su crkvu u Londonu osnovali Srbi monarhisti izbjegli u toku i posle Drugog svjetskog rata, kao dobrotvornu organizaciju koja se finansirala iz donacija.

Tek 1990. godine postala je dio britansko-skandinavske eparhije sa sjedištem u Štokholmu.  Sud je prihvatio argumente odbrane da su eparhije Srpske pravoslavne crkve ekonomski i pravno autonomne u odnosu na Patrijaršiju u Beogradu.

Nijedna od strana nije komentarisala ročište, jer slijedi žalbeni proces oko pitanja ko će snositi naplatu sudskih troškova.

BBC je prošle godine opširno izvještavao o ovom slučaju. Tužitelji se tada nadali da će ovaj postupak ohrabriti crkvene zvaničnike da “očiste redove od takvog ponašanja i kriminaliteta”, poput sistemske borbe protiv pedofilije koja je najavljena sa najviših državnih pozicija u Katoličkoj crkvi.

Na pitanja BBC za komentar povodom ovog slučaja iz Srpske pravoslavne crkve tada nisu odgovorili.

“SPC nije stvorila mehanizam da zaštiti mlade i sve one ljude prema kojima su sveštenici bili nasilni i maltretirali ih”, objasnio je tada predmet tužbe Mladen Kesar, advokat tužitelja.

On dodaje da se ovakvi slučajevi nisu desili “preko noći ili jedanput”, te da u šest slučajeva koji su predmet tužbi ima primkera iz Srbije, Bosne i Hrvatske. Tvrdnju da se Srpska pravoslavna crkva već dugo “suočava sa slučajevima pedofilije” ponavlja i Bojan Jovanović, jedan od pokretača tužbe u Londonu. Kao bivši sveštenik SPC – jerođakon Serafim – u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj u Bosni i Hercegovini, Jovanović je krajem 1990-tih godina radio kao vjeroučitelj u Bijeljini, ali i u vladičanskom dvoru penzionisanog episkopa Vasilija Kačavende.

Kačavenda je godinama unazad dovođen u vezu sa pedofilijom, o čemu je Jovanović više puta javno govorio u medijima, ali i pred Sinodom SPC, najvišim crkvenim telom. Odgovornost pojedinih vladika koji su prijavljeni za pedofiliju u Srbiji do danas nije utvrđena pred civilnim sudovima. Ova tri slučaja su izazvala veliku pažnju javnosti:

Vladika vranjski Pahomije optužen je 2002. godine za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnika. Posle višegodišnjeg postupka, 2006. je oslobođen zbog zastare predmeta. U martu 2013. godine, Osnovno tužilaštvo u Vranju pokrenulo je predistražni postupak protiv Pahomija, nakon novih optužbi za seksualno zlostavljanje. Godinu dana kasnije, Tužilaštvo utvrđuje da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka. Tokom postupaka, Pahomije je ostao na poziciji episkopa vranjskog, koju i danas obavlja.

Okružni sud u Novom Sadu je 2006. godine osudio nekadašnjeg starješinu manastira Hopovo Ilariona na godinu zatvora zbog navođenja maloljetnih dječaka na “nedozvoljene polne radnje”. Godinu dana kasnije Vrhovni sud vraća proces na početak, ali suđenja nije bilo jer je predmet zastario.

Slučaj bivšeg vladika Zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende nikada nije dospio do suda. Posle višegodišnjih optužbi za pedofiliju i podvođenje maloljetnih dječaka, Kačavenda podnosi ostavku “zbog bolesti” kada u javnosti dospjeva snimak na kome je on intiman sa jednim mladićem.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa, protođakon Ljubomir Ranković, koji je 15 godina radio kao sekretar crkvenog suda, objasnio je da “crkveni sud ne može da sudi, jer nema relevantne podatke niti može da vrši istragu.”

“Može da reaguje tek kada dobije presudu građanskog suda. Očigledno je da su, ukoliko ima krivice, državni sudovi zatajili. Zato podržavam to da jedan međunarodni sud utvrdi činjenice i donese presudu”, izjavio je Ranković.