Video
Poređenje s istorijskim zapisima
Iako mnoga saznanja o strahotama ropstva u Americi potiču iz istorijskih zapisa, nova istraživanja pokazuju da se dokazi o zločinima trgovine robovima mogu naći i u DNK Afroamerikanaca, naglašava CNN.
Studija koju je provela kompanija za genetiku ‘23andMe’, objavljena u drugoj polovini jula u Američkom časopisu za humanu genetiku (American Journal of Human Genetics), nudi novi uvid o posljedicama transatlantske trgovine robovima, razmjerama silovanja ropkinja koja su sprovodili bijeli vlasnici, teškim uslovima s kojima su se robovi suočavali i koje mnogi nijesu preživjeli, do manje dokumentovane trgovine robovima koja se dogodila unutar Amerike.
Autori su prikupili genetske podatke više od 50.000 ljudi iz Amerike, zapadne Evrope i Afrike i upoređivali ih s istorijskim zapisima o mjestima odakle su porobljeni ljudi bili i gdje su dovedeni. Podaci i zapisi zajedno govore o komplikovanim korijenima afričke dijaspore u Americi, ističe CNN. Autori studije tvrde da je DNK analiza u najvećem dijelu bila u skladu s onim što dokumenti pokazuju, ali i da postoje neke razlike.
Među najznačajnijim razlikama koje otkrivaju istoriju ropstva je naslijeđe silovanja porobljenih žena koje su doprinijele genskom fondu nesrazmjerno više od porobljenih muškaraca. Autori studije Stiven Mikeleti (Steven Micheletti) i Džoana Mauntin (Joanna Mountain) izjavili su za CNN kako rezultati studije signaliziraju priču i o seksualnom iskorištavanju porobljenih žena koje su počinili njihovi bijeli vlasnici te da studija može pomoći ljudima u Americi afričkog porijekla da bolje razumiju odakle potiču njihovi preci i šta su sve pretrpjeli.
Stručnjaci koji nisu bili uključeni u studiju ukazuju na značaj analize koja predstavlja “uzbudljiv početak koji nudi više informacija o potomcima porobljenih Afrikanaca” ali i na ograničenja istraživanja jer je obuhvaćeno samo nekoliko afričkih regija što ne nudi kompletnu priču.
Štetna ostavština kolonijalizma
Nova DNK studija uspjela je identifikovati više detalja o “genetskom uticaju” koji je trgovina robljem između 16. i 19. vijeka imala na današnje stanovništvo u Americi i koja ukazuje na posljedice silovanja, maltretiranja, bolesti i rasizma, ističe BBC.
Nova studija je otkrila da većina Amerikanaca afričkog porijekla ima korijene sa teritorija današnje Angole i Demokratske Republike Kongo. Ono što je iznenadilo je velika razlika zastupljenosti stanovništva nigerijskog porijekla u SAD i Latinskoj Americi u poređenju sa zabilježenim brojkama porobljenih ljudi iz te regije.
Istraživači kažu da se to može objasniti “interkolonijalnom trgovinom koja se dogodila uglavnom između 1619. i 1807. godine”. Oni vjeruju da su porobljeni Nigerijci prevoženi s Britanskih Kariba u druga područja.
Isto tako, istraživači su bili iznenađeni kada su otkrili nedovoljnu zastupljenost potomaka iz Senegala i Gambije – jedne od prvih regija iz koje su deportovani robovi. Istraživači su to, dodaje BBC, objasnili s dva turobna faktora: mnogi su poslani na rad na plantažama riže gdje su vladali malarija i drugi opasni uslovi; a drugi faktor bi mogao biti da veliki broj porobljene djece nije uspio preživjeti put.
Prema istorijskim dokumentima, više od 12,5 miliona Afrikanaca trgovano je između 1515. i sredine 19. vijeka, a oko dva miliona porobljenih muškaraca, žena i djece nije preživjelo put prema Americi.
BBC ukazuje da je pokret ‘Crni životi znače’ (Black Lives Matter) osvijetlio štetnu ostavštinu kolonijalizma i ropstva Afroamerikanaca i drugih ljudi afričke baštine širom svijeta.
‘Politike izbjeljivanja’
Nova DNK studija baca svježe svjetlo na strahote transatlantske trgovine robovima kao što je nasljeđe silovanja i drugih oblika seksualnog iskorištavanja gdje su različite politike vlada i prakse robovlasnika imale ogroman uticaj na genetiku ljudi afričkog porijekla, ističe agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Uprkos činjenici da su više od 60 odsto porobljenih ljudi dovedenih u Ameriku bili muškarci, genetičke analize otkrivaju snažnu tendenciju prema doprinosima žena iz Afrike u modernom genskom fondu ljudi afričkog porijekla širom regije. Asimetrija je, ističe AFP, još izraženija u Latinskoj Americi, gdje se iskrcalo 70 odsto robova koji su preživjeli brodska putovanja.
U SAD-u su vlasnici robova promovisali brakove među robovima kako bi osigurali novu radnu snagu, dok su u zemljama poput Brazila i Kube, vlade provodile politike koje su uključivale brak bijelaca i žena afričkog porijekla.
Ove politike izbjeljivanja ili “branqueamento” bile su, ukazuje AFP, namijenjene čišćenju ili pročišćavanju crnaca prema navodnom idealu bjeline.
Studija ukazuje da su u nekim regijama Latinske Amerike žene afričkog porijekla od 13 do 17 puta više doprinijele genskom fondu u odnosu na muškarce afričkog porijekla, dok je u britanskim kolonijama u Americi omjer bliži 1,5 ili dvije žene za svakog Afrikanca koji pridonosi genskom fondu.
Genetika i narativ o prošlosti
Nakon više od jednog i po vijeka od završetka transatlantske trgovine robovima, nova studija osvjetljava jedno od najmračnijih poglavlja svjetske istorije i pokazuje kako je brutalno postupanje s porobljenim ljudima oblikovalo genetiku njihovih potomaka, piše Njujork tajms (The New York Times).
Ova najveća DNK studija do sada provedena na ljudima afričkog porijekla u Americi započela je kao san Džoane Mauntin, više direktorice istraživanja u ‘23andMe’, čak i prije nego što je kompanija imala korisnike. Preko 10 godina ona i njen tim gradili su genetsku bazu podataka, dodaje list.
Najprije su učesnici istraživanja bili klijenti kompanije ‘23andMe’ čiji su djedovi i bake rođeni u jednoj od geografskih regija prekoatlantskog ropstva i koji su pristali na korištenje njihovog DNK u istraživanju. U novoj studiji, naučni tim uporedio je ovu genetsku bazu podataka s istorijom “Robovske plovidbe” (Slave Voyages), koja sadrži ogromnu količinu podataka o ropstvu, kao što su luke ukrcavanja i iskrcavanja, te broj porobljenih muškaraca, žena i djece.
Istraživači su se također savjetovali s nekim istoričarima kako bi utvrdili nedostatke u njihovim podacima, naročito iz kritičnih regija poput Angole i Demokratske Republike Kongo. Tim je radio sa naučnicima povezanim sa zapadnoafričkim institucijama kako bi pronašli te podatke.
Preporučeno
Studija predstavlja “stvarni napredak u tome kako mislimo da genetika doprinosi pripovijedanju priče o prošlosti”, rekla je Alondra Nelson, profesorica društvenih nauka na Institutu za napredni razvoj u Prinstonu, koja nije bila uključena u studiju. Potvrđuje “zlostavljanje, diskriminaciju, seksualno zlostavljanje i nasilje koje traje generacijama”, izjaviola je za Njujork tajms napominjući kako mnogi ljudi i danas zbog toga protestuju.
