Elizabet Kokran Siman poznata po svom novinarskom pseudonimu Neli Blaj rođena je 5. maja 1864. u američkoj Pensilvaniji, kao jedno od 15-ero djece u velikoj porodici. Od djetinjstva je sanjala kako će postati spisateljica te ju je porodica doživljavala kao buntovnicu koja se ne uklapa u ono što se očekuje od “mlade dame” tog doba.

Kad je Elizabet imala šest godina, njen je otac umro, a majka se preudala kako bi finansijski zbrinula porodicu. Njen očuh je bio vrlo nasilan muškarac koji je zlostavljao njenu majku te braću i sestre, pa je na kraju došlo i do razvoda. Elizabet je tada shvatila da će morati uzdržavati majku, pa se inteligentna zaputila na fakultet za učitelja kako bi postala profesorica.

Nego, budući da joj je prifalilo novca za njeno školovanje, uselila se s majkom te su zajedno otvorile pansion koji su vodile. Još uvijek je sanjala o tome da piše, pa se velikom snagom volje i uvjerljivosti uspjela zaposliti kao dopisnica Pittsburgh Dispatcha za 5 dolara na sedmicu. Ono što je djelovalo kao hobi i honorarni posao ubrzo se pretvorilo u veliku avanturu i uspjeh. Poznata po svojoj želji da istražuje, oduševljavala je člancima u kojima je otkrivala užasne uslove rada te neravnopravan tretman žena i djece u brojnim firmama. Preselila se u Njujork, 1887. godine – gdje je i postala pionirka ženskog istraživačkog novinarstva te legenda novinarstva svakako.

Tajni zadatak

Kasnih 1880-ih, novine su bile prepune izvještaja o zlostavljanju u raznim ustanovama za mentalne bolesnike, a 23-godišnja Elizabet je odlučila da ode na tajni zadatak u kojem je željela razotkriti stvarne uslove koji vladaju u ustanovama za psihičke bolesnike, a ne one koji se prikazuju javnosti. Zaputila se u Blackwell's Island Insane Asylum, bolnici za psihijatrijske slučajeve smještenoj na ostrvu. Sitna, elegantna i zgodna Elizabet, kako bi izgledala uvjerljivo, obukla se u poderanu i istrošenu odjeću, prestala se kupati i prati zube. Osim toga, satima je pred ogledalom uvježbavala “ludački izraz lica”. Pogled u daljinu izgleda najluđe, zapisala je.

Uskoro je započela svoje dezorijentisano lutanje gradom u kojem bi pričala sama sa sobom, dobacivala ljudima, izgledajući nestabilno. Neko je pozvao policiju, a odvedena je na psihološko posmatranje – baš kako je i željela. Rekla je kako se uopšte ne sjeća ničega, ni toga kako je završila u Njujorku. Uskoro je prebačena u bolnicu na ostrvu Blekvel (danas poznatom i kao ostrvo Rusvelt).

Liječili je zdravu

“Tamo je bilo žena koje su izgledale potpuno zdravo i koje su mi ispričale da su tamo završile jer ih se suprug želio riješiti jer je našao novu ženu, a sve što je trebao da je strpa unutra bio je jedan svjedok nestabilnog ponašanja, kao sumnje na pokušaj samoubistva”, zapisala je Neli. Neki od pacijenata bili su stranci koji su tamo završili jer ih niko nije razumio, kao i ljudi s blažim psihičkim smetnjama, poput depresije. Neli je iz prve ruke iskusila tretman koji doživljavaju pacijenti, a njen je članak objavljen u magazinu World.

Priča je bila ogroman uspjeh, a Neli je na kraju uspjela izaći – nakon što je danima objašnjavala ljekarima ko je i šta radi tamo, tako da je njen urednik sam i nepozvan došao potvrditi njenu priču, sluteći da je nešto pošlo po zlu. Naišao je na nju pod sedativima, što je uobičajena praksa umirivanja “nestabilnih pacijenata”.

Nakon objave, njen je izvještaj o neviđenoj okrutnosti takvih ustanova izazvao javne i političke akcije koje su rezultirale brojnim reformama, a Neli je cijelo svoje iskustvo opisala u knjizi “10 dana u ludnici”. Kasnije u životu, postigla je globalni uspjeh i status internacionalne zvijezde svojim putovanjima oko svijeta – brodom, balonom, vozom i drugim prevoznim sredstvima.

Izvor: Express.hr