Nakon što su objavljene knjige „Čuvari Jugoslavije – suradnici UDBE u BiH“ 2012. a potom knjiga zapisnika ‘Djelovodnik šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.’ nije objavljeno niti jedno značajnije ime ili „krupnija riba“ iz bošnjačkog političkog i vjerskog života.

Na to su ukazivali mnogi kritičari kao i sami bivši saradnici čija su imena objavljena u spomenutim knjigama.

Ipak su neki sedmični listovi poput „Globusa“ i „Nacionala“ objavili imena „krupnijih riba“među kojima je bilo i ime Mustafe Cerića pod kodnim imenom „Vezir“.

Pored toga sarajevski mediji, posebno „Slobodna Bosna“ spekulisali su i sumnjičili potpuno druge osobe.

Iako je cilj objavljivanja ovakvih informacija i knjiga animiranje društvene javnosti da pokrenu pitanje lustracije, nikad niko iz vrha Islamske zajednice, pa tako ni iz vrha SDA nije pokretao i insistirao na ovom pitanju.

The Bosnia Times je došao do originalnog dokumenta „Djelovodnika šefova bosansko-hercegovačke Udbe“ i uočio da je ime Bakira Izetbegovića kao saradnika Udbe izostavljeno i nije objavljeno u ranijim spiskovima.

Oni objavljuju originalan izvod iz „Djelovodnika“.

Postoje razne indicije i sumnje kako je i kad je Bakir Izetbegović pristao da bude doušnik Udbe.

Sumnja se na tri osobe da su ga vrbovale.

Munir Alibabić u svojoj knjizi „Bosna u kandžama KOS-a“ navodi pismo Alije Izetbegovića upućeno sinu Bakiru da „posluša drugove“.

Naknadno se saznaje da je Bakir Izetbegović lično posjećivao kuću Duška Zgonanjina zloglasnog šefa bosansko-hercegovačke Udbe.

Treća mogućnost da ga je Udba vrbovala preko Sebije Građević sa kojom se upoznao dok je bio na vojnom odsustvu kao vojnik JNA.

Vrlo upečatljivo je bilo da je Bakir Izetbegović bio veoma tolerantan prema bivšim komunistima i pripadnicima DB-a, te da nikad preko svojih usta nije prevalio riječ lustracija.