Prognoze su da će dijete ili umrijeti u utrobi ili će se roditi sa teškim oboljenjima i “biti kao biljka”.

Mirela Čavajda je saznala da joj je dijete bolesno prije tri nedjelje, ali su joj u nekoliko državnih bolnica rekli: “žao nam je, ne možemo ništa uraditi, najbolje da odete za Sloveniju”.

“Osjećam se umorno, jako tužno, iscrpljeno i potpuno iznevereno od hrvatskog zdravstvenog sistema. Ostavljena sam sama”, započinje priču Čavajda za BBC na srpskom.

Iako zakon nedvosmisleno omogućava prekid trudnoće i poslije desete nedjelje, ljekari se u Hrvatskoj često pozivaju na prigovor savjesti i odbijaju da izvrše abortus.

U međuvremenu, oglasili su se svi u Hrvatskoj – od ministarstva, poslanica u skupštini, civilnog sektora, do žena koje su na društvenim mrežama podijelile slična iskustva.

Čavajda kaže da je pristala da govori za medije najprije da bi pomogla sinu u stomaku.

“Snagu mi daje on, jer ga želim poštedjeti muka, a ne znam da li ga nešto boli – meni to ne može niko reći”, kaže ona.

Kako je sve počelo?

Na redovnoj kontroli, 39-godišnja Zagrepčanka kod privatne ginekološkinje bila je 19. aprila.

Tad se na ultrazvuku vidjelo da na glavi djeteta postoji crna tvorevina.

Ona ju je poslala u državnu bolnicu “Sveti duh” na dodatna ispitivanja i magnetnu rezonancu (MR).

Uslijedili su uskršnji praznici, a agonija se nastavila.

Na zakazanom čitanju nalaza poslije nekoliko dana, čitav razgovor s ljekarom trajao je, kaže, “tri i po minuta”.

“Tad mi nije precizirano ništa, osim da je tumor progresivan, da je slika na snimku MR još lošija nego na ultrazvuku i da je tumor veličine šest puta četiri centimetra na toj glavici.

“Pritiska mali mozak i ulazi u lijevu sferu mozga, šanse da dijete preživi su vrlo male, ako i preživi, biće biljka”, priča trudnica.

Ne samo da joj nisu rekli kome da se obrati za pobačaj, nego je niko nije uputio na psihološku podršku, kaže.

Na nalazima, u koje je BBC imao uvid, napisano je da su prognoze za majku i dijete vrlo nepovoljne.

Usmeni dio je bio nešto drugačiji.

“Nemojte se ni truditi da idete na etičku komisiju, nijedna vam neće dati odobrenje za prekid trudnoće.

“Nakon toga ide savjet `najbolje da se spakujete, odete u Sloveniju i srećno`”, priča Zagrepčanka.

Tek u razgovoru s prijateljicom i advokaticom Vanjom Jurić saznaje da ima pravo na to i klinikama upućuje pisane zahtjeve za prekid trudnoće.

Svim bolnicama je dostavljeno prošlog petka, odgovorili su tek šest dana kasnije, kada je Mirelina priča odjeknula u svim hrvatskim medijima.

“Ovo je zločin, ne znam sa čime bih uporedila ovo. Sramota me je što živim u ovoj državi”, kaže za BBC.

Snagu da se bori daju joj suprug i dijete, kaže, ali i sve žene koje su prošle isto “ćutke”, ne znajući da imaju ustavna i zakonska prava.

Horsko odbijanje, ljekari bi da liječe bebu

Poslije prvobitnog ćutanja, zahtjev Čavajde za prekid trudnoće odbile su tri velike zagrebačke bolnice “Sestre milosrnice”, “Merkur” i “Sveti duh”, baš na Međunarodni dan babica 5. maja.

U odgovoru bolnice “Sveti duh” potvrđuju da je riječ o teškom invaliditetu i niskom kvalitetu života bebe, te kako se očekuje da će dijete umrijeti u utrobi ili u ranoj neonatalnoj dobi.

Bolnica zbog toga smatra kako postoje medicinske indikacije za prekid trudnoće, ali kažu kako oni na “Svetom duhu” nemaju ni stručnjake ni opremu za izvođenje feticida, a za navedeni postupak nisu edukovani.

Zaključuju kako zbog toga ne mogu da izvedu taj postupak.

Stigla je reakcija i Ministarstva zdravlja koje je saopštilo da svaka žena u Hrvatskoj ima pravo na prekid trudnoće nakon deset nedjelja, ako je to medicinski opravdano.

Ministar Vili Beroš rekao je da je u slučaju Čavajde razgovarao sa “30 ili 40 ginekologa i većina misli da bi dijete pri porođaju preživjelo”.

Kazao je kako se sastala sedmočlana stručna komisija Kliničko-bolničkog centra Zagreb i donijela zaključak da bi trebalo pokušati sa liječenjem bebe.

“Njihovo je stručno mišljenje da je moguće neurohirurško liječenje, naravno ako porođaj prođe dobro. Treba utvrditi je li maligni, dobroćudni tumor ili krvarenje koje izgleda kao tumor. Ako je tumor, može se hirurški odstraniti”, rekao je između ostalog, prenosi Indeks.

“Svi ljekari koji su položili Hipokratovu zakletvu moraju da razmišljaju na takav način ako postoje opcije za liječenje. Naravno, niko ne garantuje uspjeh liječenja”, rekao je ministar.

“Relevantno je da li je stanje ploda spojivo sa životom, a struka smatra da ovo dijete ima šanse za život”, dodao je Beroš.

Grad Zagreb: Neprihvatljivo

Gradska vlast u Zagrebu ne dijeli mišljenje ministra.

“S obzirom na to da je jedna od navedenih klinika dio Kliničke bolnice “Sveti duh” kojoj je osnivač Grad Zagreb, ističemo da gradska uprava smatra neprihvatljivom situaciju u kojoj nije moguće ostvariti zakonsko pravo na prekid trudnoće, kao i činjenicu da u navedenoj bolnici svi zaposleni ginekolozi imaju prigovor savjesti”, saopšteno je iz gradske uprave.

Na vlasti u Zagrebu je politička platforma Možemo, koja je opozicija republičkoj vlasti u parlamentu.

“Usljed ozbiljnosti situacije, i odmah po saznanju, direktorka Bolnice započela je razgovore sa svim uključenim u postupak i formirala komisiju, kako bi se utvrdile sve okolnosti slučaja i prevenirale eventualne slične situacije u budućnosti. Nova uprava bolnice “Sveti duh” će u najskorijem mogućem roku osigurati sve ljudske i druge potrebne uslove za obavljanje svih vrsta prekida trudnoće propisanih zakonom”, navodi se u saopštenju Grada Zagreba.

Šta kaže zakon u Hrvatskoj?

Nakon isteka deset nedjelja od dana začeća, komisija prvog stepena može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima:

kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;

kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske nauke može očekivati da će se dijete roditi s teškim urođenim tjelesnim ili duševnim manama;

kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.

Skoro dvije trećine ginekologa u Hrvatskoj odbija da radi abortus

Među brojnim reagovanjima u Hrvatskoj bio je i stav Pravobraniteljke za ravnopravnost polova.

Ona smatra da je nedopustivo da se pacijentkinjama ne daju potpune informacije u vezi sa prekidom trudnoće i dodaje da se brojne pritužbe koje dobija odnose upravo na neadekvatno i nedovoljno informisanje pacijentkinja o njihovim pravima i medicinskim postupcima koji će se sprovoditi tokom liječenja, navodi se u saopštenju.

Pravobraniteljka smatra da je slučaj Čavajde posljedica široko korišćenog prava na prigovor savjesti ginekologa i ginekološkinja, dodajući da pravo na prigovor savjesti ne smije isključivati prava pacijentkinja na zakonom dopuštene medicinske zahvate.

Istraživanja Pravobraniteljke su pokazala da je 2014. godine u prigovoru savjesti bilo 54 odsto ljekara, a 2018. godine 59 odsto, dok je na primjer u Sloveniji to samo tri odsto.

Prigovor savjesti

Prigovor savjesti za zdravstvene radnike već godinama postoji u Hrvatskoj, na osnovu Rezolucije Savjeta Evrope koja garantuje da niko ne može biti prisiljen, niti pozvan na odgovornost ili diskriminisan ako odbije da izvrši abortus ili eutanaziju.

Ipak, kako se navodi na sajtu hrvatskog ombudsmana, pravo jednog pojedinca ne smije da ugrožava ili isključuje prava drugih ljudi.

“Ljekar o svojoj odluci mora pravovremeno da obavijesti pacijenta te ga uputi drugom ljekaru iste struke te o odluci izvijestiti nadređenog, odnosno odgovornu osobu u ustanovi, koja bi nakon toga trebalo da organizuje službu tako da garantovana prava pacijenata, budu uistinu i osigurana.”

Prigovor savjesti posebno uznemiruje Čavajdu.

Jedan od ljekara upitao ju je da li “bi ubila dijete sa tumorom od dvije godine”, ispričala je za hrvatske medije.

“Baš me zanima koliko bi bili savjesni da imaju takvo dijete kod kuće i da im umre. Baš me zanima gdje bi im tad savjet bila svima zajedno”, ističe ona.

Nevladine organizacije protestovale ispred Sabora

Nekoliko nevladinih organizacija organizovalo je protest ispred Sabora, a sačinile su i pročitale zajedničko saopštenje u kom se navodi da ovo nije samo Mirelina borba, već “borba svake žene, svih nas, naših kćeri i unuka”.

Ovaj slučaj nam pokazuje sve što (nismo) radili u zadnjih 30 godina, i stanje u našem društvu koji je posljedica toga, kaže Daniela Drandić iz udruženja Roda – roditelji u akciji, za BBC na srpskom.

“Od 90-ih godina u Hrvatskoj raste struja hrišćanskog fundamentalizma, koja je sad uzrokovala to da 60 odsto ljekara ima prigovor savjesti i ne obavlja prekide trudnoće. Istovremeno, mnoge bolnice imaju 100 odsto ljekara sa prigovorom savjesti i, kao takve, ne rade prekide trudnoće”, navodi Drandić.

Poslanice u Saboru iz više stranaka opozicije – Socijaldemokratske partije, Zeleno-lijevog bloka, Centra, GLAS-a i Radničkog fronta najavile su da će ponovo u proceduru uputiti predlog da u svim bolnicama bude dostupan pobačaj.

Nije usamljen slučaj

Mirelin slučaj nije usamljen, mnogo žena se našlo u sličnim problemima, kažu iz riječke organizacije za ženska prava PaRiter.

“Ovaj slučaj pokazuje da država ne brine o dobrobiti žene, uprkos tome što zakonski okvir predviđa pružanje zdravstvene zaštite u obliku prekida trudnoće. No prekid trudnoće nije dostupan ženama”, kaže Tihana Naglić za BBC.

Kroz traumatično i teško iskustvo, žene nerijetko bivaju ostavljene same sebi, ne dobiju ni dovoljno informacija, a prekidi trudnoće se naplaćuju, iako bi troškovi trebalo da budu pokriveni zdravstvenim osiguranjem.

“Najgore od svega je što takvi slučajevi moraju doći u medije da bi se nešto barem malo pokrenulo”, kaže Naglić.

Zdravstvene ustanove su dužne da pružaju zdravstvenu zaštitu, dodaje.

“Prigovor savjesti ne može da znači uskraćivanje prava ženama, a ne bi se smjelo dogoditi da bolnica ne može da pruži zdravstvenu zaštitu ženi zbog prigovora savjesti”, kaže Naglić.

Očekuju od države da hitno sprovedu potrebne promjene da žene ostvaruju prava prekida trudnoće na zahtjev.

“Ako je u interesu hrvatskoj državi i vlasti da građanke uživaju jednaka prava kao i muškarci i ako država toliko želi da obnovi demografski Hrvatsku, mora pod hitno napraviti promjene”, kaže Naglić.

“Druga planeta” Slovenija

Mirela Čavajda sad čeka odluku drugostepene komisije KBC Zagreb.

Ako je odbiju, ona ima zakazan prekid trudnoće u utorak u Sloveniji, takođe u državnoj bolnici u Ljubljani.

Za to će morati da izdvoji oko 4.700 eura, bez putnih troškova, iako u Hrvatskoj kao privatnica plaća sve poreze i doprinose.

Kao instruktorka fitnesa, već nedueljama nije u mogućnosti da radi, zbog čega i posao trpi.

“Doktori mi nisu pomenuli ni da tražim refundaciju od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jer bi trebalo da na to imam pravo, ako kažu da u Hrvatskoj nema stručnjaka koji mogu izvesti taj postupak, a u Sloveniji ima”, kaže trudnica.

Sve pojedinosti ona i suprug su saznavali usput, kao pravni laici.

U Sloveniji su se prema njima ophodili potpuno drugačije nego u Hrvatskoj, kaže Čavajda.

Za dva sata u ljubljanskom Kliničko-bolničkom centru saznala je sve što je zanima i zakazali su joj termin za utorak, 10. maj, ako je odbiju u Hrvatskoj.

“Primljeni smo jako humano, toplo, sa puno razumijevanja, objasnili su nam sve opcije. Dijametralno suprotno, kao da živimo na drugoj planeti, a ne 130 kilometara dalje”, kaže Mirela.

Šta dalje?

Kako kaže, Mirela Čavajda je od države dobila samo slijeganje ramena i komentare “žao nam je”.

“Imam predivnog sinčića od tri i po godine koji je trebalo da dobije brata, jako smo bili srećni, sve ovo je bio veliki šok. Sve čekam da se iz nekakvog sna probudim, ali nažalost nije san”, kaže ona.

Sada je pred njom najteži dio pobačaja i medicinskih zahvata, ali ne odustaje ni od pravne borbe.

Riješena je da tuži sve medicinske ustanove.

“Ovo nije kraj, sve redom ćemo ih tužiti za povredu ljudskih prava, povredu prava pacijenata, za sve duševne boli koje prolazimo, ovo nije kraj definitivno”, ističe Čavajda.