Osnovni sud u Vrbasu osudio je prvostepeno Aleksandra B. (25) na godinu dana kućnog zatvora zbog toga što je u julu 2012. izazvao nesreću u kojoj su poginuli vozač motora Boris Gordić i njegova saputnica Ivana Šapi. Porodica nastradalog Gordića, inače policajca, nezadovoljna je presudom.

Aleksandar B. je, prema prvostepenoj presudi u koju je Kurir imao uvid, dobio i mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri godine, iako je tokom šest godina koje su protekle od nesreće nesmetano upravljao vozilom.

Do nesreće je došlo kada je, kako je utvrđeno, Aleksandar B. skretao u Ulici Gustava Krkleca na parking koji je za vozila iz suprotnog smjera, ne pogledavši da li to može bezbjedno da uradi. On je tako isjekao mlade koji su bili na motoru i koji su bočno udarili u njegov “ševrolet aveo”.

Posle šest godina Aleksandar B. osuđen je, ali porodica nastradalog Borisa nezadovoljna je presudom.

“Nezadovoljni smo jer smatramo da je sramota za dva života osuditi nekoga na kućni zatvor i to posle šest godina od nesreće. Očekivali smo da dobije zatvorsku kaznu, pa makar i godinu dana, ali da bude u zatvorskoj ustanovi. Osuđen je, ali tako sramno, i toliko mizernom kaznom kao da je dva psa zgazio, a ne dvoje mladih pred kojima je bio život i stvaranje porodice“, kaže Nenad Gordić, brat nastradalog. 

On ističe da tokom ovih šest godina nije prošao dan, a da nisu posetili Ivanin i Borisov grob.

“Oni su se zabavljali četiri godine, tog dana sam ja krenuo kolima na rođendan, a Boris je pošao da odveze Ivanu kući. Međutim, posle 20 minuta su mi javili da se dogodila nesreća. Moj brat je umro posle 45 minuta reanimacije, a Ivana nakon 10 dana u Kliničkom centru u Novom Sadu“, objašnjava Nenad Gordić.

Kako kaže, tokom suđenja, koje je trajalo godinama, obavljeno je više vještačenja, a presuda je doneta na osnovu supervještačenja.

“Moj otac i ja, kao i Ivanin stric, prisustvovali smo svakom suđenju, a zamjenik tužioca podnio je žalbu na ovu presudu. Čekamo da vidimo da li će Apelacioni sud preinačiti presudu. Aleksandar nam nikada nije izjavio saučešće, već njegovi advokati, a kasnije smo saznali da su njegov otac i stric bili na sahrani“, priča sagovornik.

Prema tvrdnjama Nenada Gordića, nakon pet i po godina suđenja Aleksandar B. predložio je, preko svojih advokata, da sklopi sporazum o priznanju krivice, što je porodica odbila, smatrajući da je godina kućnog zatvora sramna kazna za dva mlada ljudska života.

“Pogodilo me je to što je sve vrijeme tvrdio da nije kriv. Na posljednjem suđenju sam mu se obratio riječima: ‘Da si odmah priznao kao sto si tražio u sporazumu, odnosno da si ispao čovjek, razmislili bismo o tome i ne bi ovoliko trajalo“, dodao je Gordić.