Video
Prema pisanju Bilda: „Marijam H. je 2013. sa porodicom došla u Njemačku, sa suprugom i dvoje male djece, tada petogodišnjim sinom i ćerkom od godinu dana. Živjeli su domu za potražioce azila u Berlinu.
Njen mlađi brat Sejed H. takođe je bio smješten u Berlinu, samo je stariji brat Sajed H. morao da se prijavi u Bavarskoj.
Marijam se 2017. razvela od svog supruga, ali je on odbio da poništi brak prema islamskim zakonima. Dvije godine kasnije, ona je pobjegla od njega.
Kada su njena braća saznala da je Marijam pobjegla od muža 2019. nisu je ostavljali na miru. Zahtijevali su da nosi maramu i zabranjivali joj da sama izlazi iz stana.
„Bila je smrtno preplašena“, kaže njen poznanik.
I bivši suprug joj je prijetio smrću – sud mu je stoga izdao zabranu približavanja bivšoj supruzi.
Brat Sajed je skoro svakog vikenda dolazio iz Bavarske i boravio kod nje u domu za potražioce azila.
Marijam je ostala u kontaktu sa socijalnim radnikom, Irancem koji je pomagao porodici da se snađe u Njemačkoj. Njih dvoje su postali par i željeli su da se vjenčaju“, prenosi Bild.
Ali, izgleda da je upravo to bilo kobno za 34-godišnju majku dvoje djece. Ubijena je – a za ubistvo su optužena njena dva brata koja su smatrala da ona živi nemoralno. Užasan zločin, počinjen baš u njemačkoj prijestonici, liberalnom i otvorenom Berlinu.
Sumnja se da je u pitanju „ubistvo iz časti“
Državno tužilaštvo i berlinski Ured za borbu protiv kriminala sada vode istragu protiv braće stare 22 i 25 godina. Oni su pod sumnjom da su 13. jula u Berlinu „zbog osjećanja povrijeđene časti, zajednički ubili“ svoju sestru.
Državno tužilaštvo smatra da su braća još istog dana leš svoje sestre u jednom koferu prebacili u Nojburg u Bavarskoj gdje živi treći, najstariji brat. Tamo su njih dvojica zajednički i pokopali Marijam H. Leš je nešto kasnije pronađen.
Obdukcija je potvrdila sumnju na ubistvo i da se radi o sestri osumnjičenih. Potraga za Marijam H. trajala je više dana: analizirani su snimci nadzornih kamera i izjave svjedoka; sumnje da su je braća ubila su bile sve jače, tako da su na kraju oni uhapšeni.
Mržnja prema zapadnom načinu života?
Odmah su se rasplamsale i diskusije o uzrocima takvih ubistava. One se često vrte oko pitanja: odakle tolika mržnja prema zapadnom načinu života?
Bitan aspekt je patrijarhalna perspektiva, kaže u razgovoru za DW Martin Lesentin, portparol Međunarodnog društva za ljudska prava. Ta perspektiva je „često povezana sa određenim vjerskim stavom koji je takođe tradicionalno vjerski“.
Istovremeno se, kako dodaje Lesentin, radi o kompleksu muškaraca „koji ne mogu da očekuju uspjeh u životu ili ga nisu imali, uspjeh u poslu koji bi voljeli da imaju u jednom slobodnom društvu, pa i u takmičenju sa ženama. Oni u osnovi žele da time što su se rodili kao muškarci – određuju sve“.
Klara Rigoni sa Instituta Maks Plank za istraživanje kriminala, bezbjednosti i prava, takođe vidi patrijarhalne strukture kao glavni uzrok. U suštini je u pitanju „muška kontrola ženske seksualnosti i seksualna čast žene za koju porodica smatra da mora da je štiti“. To, kako kaže, nije prisutno samo u muslimanskim porodicama, jer „ubistva iz časti“ nisu svuda obavezno i vjerski motivisana.
Nasilje u ime tradicionalne „časti“ trpe djevojke i žene u svim djelovima svijeta, kaže Rigonijeva: „Takvih patrijarhalnih struktura je bilo u različitim vremenima i regionima“. Ona u razgovoru za DW navodi Jugoistočnu Aziju, Afriku, kao i Latinsku Ameriku „gdje, na primjer, ima prisilnih udaja. Ali, tako je bilo i u sredozemnom regionu u prošlosti, a dijelom i danas“.
Političko natezanje oko terminologije
Ubistvo Marijam H. odavno je dobilo političku dimenziju. Političari svih stranaka su tim povodom zauzeli pozicije u medijima i na društvenim mrežama. Svi najoštrije osuđuju ubistvo i izražavaju saosjećanje sa žrtvom i posebno njenom djecom (sada 13 i 9 godina).
Kada je riječ o uzrocima, u vladajućoj koaliciji govore uglavnom o „neuspjeloj integraciji usljed arhaičnih predstava o svijetu“ (Kaj Vegner, CDU Berlin) ili „ubistvom iz časti“ za koje je kriva „arhaična slika svijeta i žena“ (Franciska Gifaj, SPD Berlin).
Terminološki pristup nije isti kod svih. Tako postoji i mišljenje prema kojem je izraz „ubistvo iz časti“ neprikladan, jer „sadrži opravdanje za počinioce – ubistvo i čast ne idu zajedno“, i zato je bolji izraz „femicid“: „To je ubijanje žena zbog njihovog pola. Pri tome se uvijek radi o patrijarhalnim strukturama. Počinioci su supruzi, partneri, očevi, sinovi, braća i drugi muški članovi porodice“ (Elke Brajtenbah, Ljevica, Berlin).
A ima i (desničarskih) stavova prema kojima reakcije poput malopređašnje nisu adekvatne i „ponovo pokazuju neuspjeh ljevičarske integracione ideologije koja odbija da se suoči sa realnošću – na račun bezbrojnih ženskih žrtava u Njemačkoj“ (Beatriks fon Štorh, Alternativa za Njemačku).
Šta da se radi?
Svi su složni bar u ocjeni da liberalno društvo poput njemačkog mora učiniti sve kako bi ovakva ubistva bila spriječena. Martin Lesentin je siguran da je osnovni preduslov za to – obrazovanje, „i to na duži rok i u sistemu koji omogućava doživljaj uspjeha“.
Predsjednik Međunarodnog društva za ljudska prava navodi mogućnost organizovanja „višegodišnjih integracionih seminara i mogućnosti obučavanja“ koji bi migrantima otvorili ekonomski i društveni pristup njemačkom društvu. To je važno jer, kako kaže, „u slučaju drugih migracionih talasa sve do danas vidimo da ljudi koji su u Njemačkoj već treća ili četvrta generacija, još uvijek upadaju u oči svojim seksističkim ponašanjem, sve do ubistva iz časti“.
Preporučeno
Sličnog mišljenja je i Klara Rigoni sa Instituta Maks Plank koja smatra da je razbijanje patrijarhalnih struktura teško, ali da nedostaci u integraciji mogu da se otklone upornim radom na školovanju i otvaranju mogućnosti za zapošljavanje migranata.
