Poslije petnaest mjeseci borbi između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF), eksperti za neizvjesnost hrane procjenjuju da bi do septembra bezmalo 26 miliona ljudi (ne, nije slovna greška) ili više od polovine sudanskog stanovništva moglo patiti od neuhranjenosti.

Osam i po miliona tih ljudskih bića moglo bi se suočiti sa akutnom neuhranjenošću. Još gore, ako se rat ovako nastavi, milioni će umrijeti od gladi i bolesti u narednim mjesecima (a u našem svijetu malo ko će to primijetiti). Dosad su zaraćene vojske dovele Sudan na ivicu totalne gladi, dijelom i tako što su raselile više od petine stanovništva, odvojile te ljude od kuća, sredstava za život i farmi, i što istovremeno sprečavaju isporuku hrane na ona mesta na kojima je najpotrebnija. Pošto su spoljne politike usmjerene na Gazu i Ukrajinu, sigurno se nećete iznenaditi kad saznate da su vlada naše zemlje i druge širom svijeta posvetile vrlo malo pažnje sve većoj krizi u Sudanu, da su, u najboljem slučaju, učinile neke polupokušaje (četvrtpokušaje?) da pomognu u pregovorima o primirju između SAF-a i RSF-a, kao i da su poslale samo djelić pomoći koja je Sudanu potrebna da bi se izbjegla glad istorijskih razmjera.

Krajem juna sistem Fazne klasifikacije izvijesnosti hrane (IPC), iza kog stoje Ujedinjene nacije i koji nadzire regione ugrožene umiranjem od gladi, izvijestio je o „očiglednom naglom opadanju sigurnosti hrane“ u Sudanu. Primijećeno je i da se broj ugroženih koji se mogu svrstati u Fazu 3 („Kriza“) ili Fazu 4 („Vanredna situacija“) povećao za 45 posto od kraja prošle godine. U decembru 2023. nijedan Sudanac nije bio u Fazi 5 („Katastrofa“), to jest u stanju koje znači sigurno umiranje od gladi. Sad je više od tri četvrtine miliona ljudi u posljednjoj fazi. Ako sukob nastavi da se razbuktava, veliki djelovi Sudana mogu se naći u toj situaciji, koja postoji, po kriterijumima IPC-a, kad je najmanje 20 posto stanovništva neke oblasti u Fazi 5.

Donedavno su najžešći sukob i najteža glad bili koncentrisani u zapadnom Sudanu i oko glavnog grada Kartuma. U međuvremenu su se proširili i na istok i jug. Što je još gore, rat u Sudanu je dosad raselio nevjerovatnih 10 miliona ljudi, među njima milion djece (nije slovna greška). Mnogi su morali da se sele više puta, a dva miliona je izbjeglo u susjedne zemlje. Pošto je tako mnogo ljudi otjerano sa svoje zemlje i daleko od svojih radnih mjesta, kapacitet seljaka da obrađuju zemlju i drugih vrsta radnika da donose kući platu i kupuju hranu za porodicu znatno je poremećen.

Nije neobično ni to što je 15 mjeseci brutalnog rata teško oštetilo useve. Žetva je 2023. bila daleko manja nego prethodnih godina i zalihe žitarica u ambarima (koje obično obezbjeđuju 80 posto sudanskog kalorijskog unosa) već su potrošene, a do sljedeće žetve će proći mjeseci – period koji se čak i u dobrim godinama naziva „mršava sezona“. S obzirom na rat koji bijesni, ove godine se ne očekuje bogata žetva. Baš kad je naišlo vrijeme setve, žestoki sukobi prelili su se u Geziru, jednu od 18 „država“, koja je poznata kao nacionalna žitnica.

Povezani članci

ekonomija

Drastičan rast spoljnotrgovinskog deficita, na uvoz hrane potrošili 287 miliona eura

zivot

Nutricioniskinja: Kako prepoznati razliku između “prave” gladi i žudnje za hranom?

svijet

Djeca u Gazi izložena višemjesečnoj gladi, traumama i raseljavanju

Sudanu je očajnički potrebna hrana, a ne dobija je dovoljno. Visoki komesarijat za izbjeglice UN-a dobio je manje od 20 posto sredstava koja su neophodna da bi se Sudancima pomoglo ove godine i morao je „drastično da smanji“ sledovanja hrane. Kao što je Tjada DʼOyen McKenna, direktorka neprofitne organizacije Mercy Crops, rekla New York Timesu: „Svjetski lideri nastavljaju da podnose predloge i izražavaju zabrinutost zbog sudanske krize. Ali ne uspijevaju da odgovore na taj izazov.“ Što je još gore, u uskovitlanom haosu, čak ni hrana koja stigne u Sudan uglavnom ne uspijeva da dopre do izgladnjelog stanovništva u bar približno adekvatnoj količini – a i kad je dostupna, ljudi obično ne mogu da je priušte. U izvještajima se kaže da izgladnjeli kuvaju lišće i jedu travu, ljuske kikirikija, pa čak i zemlju.

Koliko god je važno da Gaza ostane u žiži pažnje sve dok se nastavlja košmarna izraelska kampanja, jednako je važno da se mi na globalnom sjeveru posvetimo manje vidljivom ratu u Sudanu i poguramo svoje države da nametnu kaznene mjere generalima i drugim elitama te zemlje i istovremeno ulože sve napore (i velika finansijska sredstva) u dostavljanje hrane milionima ljudi kojima je ona očajnički potrebna.

Sudan više ne bi smio biti okrutno zanemaren.

Autor: Priti Gulati Cox