Video
Dolazak na vlast američkog predsjednika Donalda Trampa napravo je pravu pomutnju na političkoj svjetskoj sceni. Već neko vrijeme refleksuje se i na Zapadni Balkan, a neposredno i na Bosnu i Hercegovinu. Dok lider bosanskih Srba Milorad Dodik slavi odlazak američkog ambasadora Michaela Murphyja, slična je situacija i u Hercegovini. Naime, Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, nakon odlaska Murphya ponovno se okuražio najavljujući blokadu postignutog dogovora oko Južne plinske interkonekcije. Ima li Čović razloga za slavlje nakon odlaska Murphyja?
Đenero: Kao što je sigurno da Dodikovo veselje zbog drugog mandata predsjednika Trampa neće trajati dugo, još je jasnije da će vrlo skoro i Čovićevi osmjesi postati vrlo vrlo kiseli. Naime, kao što se Dodik ne može nadati da bi mu nova američka administracija mogla ukinuti sankcije i da bi mogla odustati od politike podrške jedinstvenoj BiH, jasno je da će još manje mijenjati i onako mekanu energetsku politiku administracije predsjednika Bidena. Trampova administracija neće niti financijski niti vojno pomagati obranu Europske unije od Rusije, ali će još manje ekonomski pogodovati Rusiji. Predsjednik Tramp zamjera Europi da uvozi premalo američke nafte i plina, a ako želi pritisnuti Rusiju da pregovorima okonča rat u Ukrajini, on mora imati snažno oruđe protiv Rusije. To snažno oruđe je sprečavanje da Rusija i dalje funkcioniše kao evropska , doduše prljava i zapuštena, benzinska (i plinska) pumpa, čiji vlasnik ima atomsku bombu.
Nema govora o tome da bi Trampova administracija mogla odustati od toga da se Bosna i Hercegovina oslobodi ruskih energetskih škara i da joj se osigura povezivanje na evropski plinski sustav, odnosno da preko LNG terminala na Krku dobiva američki plin, a ne da bude ovisna o plinu koji preko Srbije dolazi u BiH u Dodikovu aranžmanu. Jasno je da Americi ne treba nikakav „ključar” plinskog sustava i da ne postoji namjera da se Čoviću omogući bilo kakva kontrola nad dobavljanjem plina za BiH. Ako to ne shvati na vrijeme, Čović bi se mogao naći pod vrlo ozbiljnim udarom.
Ne treba zaboraviti da je predsjednik Tramp u svom prvom mandatu vrlo oštro sankcionirao kompanije koje su sudjelovale u štetnom geopolitičkom projektu Sjeverni tok II, za kojeg je on na vrijeme shvatio da je manevar Rusije kojim je ona s jedne strane nastojala Njemačku učiniti energetski ovisnom o sebi, a s druge je strane pripremala preduslove za agresiju na Ukrajinu, jer je pripremala uvjete za obustavljanje transporta plina preko Ukrajine za Europu. Vidjet ćemo vrlo skoro kakva će biti budućnost Turskog toka, na kojeg je vezana Srbija, a vidjet ćemo i kakva će biti perspektiva povezivanja Srbije preko Mađarske na naftovod Družba. Valja pretpostaviti da će se svi ti projekti naći pod udarom administracije predsjednika Trampa.
Pratili ste događaje u Banjoj Luci, gdje je predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić proslavljao Dan državnosti Srbije uz zapaljive poruke i prijetnje bh. političarima. Što bi se dogodilo kada bi nešto slično učinio u nekoj zemlji u kojoj takođe žive Srbi, u Hrvatskoj na primjer…
Đenero: U Hrvatskoj se, kao što znate, to ne može dogoditi. Autoritarni vladar Srbije ne može ulaziti preko granice Republike Hrvatske, kako je njemu drago. Kad je to jednom pokušao, vraćen je s granice. Znate da je tada pripremao ponavljanje svog skandaloznog performansa, kojeg je premijerno imao 11. srpnja 2015. godine, na dvadesetu godišnjicu genocida. Ovog puta je to htio napraviti u Jasenovcu, ali niti tada, niti ikad poslije, nije mogao ući u Hrvatsku izvan jasnog protokola. Samo jednom je, uostalom, nakon neuspjelog „proboja” u Jasenovac, bio u Hrvatskoj, u oktobru prošle godine u Dubrovniku, na summitu Ukrajine i Jugoistočne Europe. Istina, tada je pokušao raditi skandale, ali ti skandali su bili jasno ograničeni, a doseg mu je bila prekrasna terasa hotela Excelsior, jer se na izlazak do obližnjega Starog Grada nije odvažio.
Ako Bosna i Hercegovina želi biti percipirana kao ozbiljna država, ona mora uspostaviti kontrolu nad svojim vanjskim granicama i definirati tko može, a tko ne može ulaziti na njen teritorij. U političkom smislu to je važno i zato da bi se onemogućilo predstavnicima autoritarnog režima u Beogradu da se na teritoriju BiH ponašaju kao da nisu u drugoj državi, ali ograničenja moraju vrijediti i za hrvatsku političku elitu. I hrvatske delegacije moraju ulaziti na teritorij susjedne države samo tako da se ti posjeti reguliraju u komunikaciji sa središnjom državom.
Vučić je takođe pružio jasnu podršku predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku glede sudskog procesa koji se vodi protiv njega pred Sudom BiH zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, kazavši da se protiv Dodika vodi „sudski progon“. Samo nekoliko sekundi kasnije kazao je da se Srbija nikad nije miješala u odluke u Sarajevu. Treba li Vučićeve poruke shvatiti ozbiljno?
Đenero: Pa time što je rekao da se protiv Dodika vodi sudski progon, nije rekao ništa krivo. Posao državnog tužiteljstva u svakoj uređenoj državi je da progoni one koji krše zakone i čine krivična djela. Da je Dodik jedan od tih, postoji i „međunarodni certifikat”, a izdala ga je američka administracija, još u vrijeme prvog mandata predsjednika Trampa, kad je Dodika stavila na popis sankcioniranih osoba. Dakle, na popis onih koji su počinitelji krivičnih djela, ali još zbog toga u svojoj državi nisu sankcionirani.
Kako shvatiti Vučića? Jedini pravi naputak za to kako se prema tom akteru treba odnositi i kako ga treba „shvaćati” dali su studenti u Srbiji u svom protestu. Kad ih je ovaj pokušao „kupiti” i dobiti za stol za razgovore, odgovorili su mu: nisi nadležan. Država teže može tako nonšalantno odgovoriti kao što to mogu studenti. Država predstavlja suverenitet i ima monopol sile na svom području. Od nje se očekuje da štiti ustavni poredak na cijelom svom teritoriju. Ali kad u situaciji u kakvoj BiH je danas, to ne može i ne može sankcionirati uljeze na svoj teritorij, odgovor – NISI NADLEŽAN – i nije loš.
Prošlogodišnja Deklaracija Svesrpskog sabora definirala je obilježavanje Dana državnosti Srbije zajedno s bh. entitetom Republika Srpska. Jesu li potezi službenog Beograda na tragu onoga što je utemeljio Slobodan Milošević, kako to tvrdi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović?
Đenero: Sretenje je onaj datum koji prema Gregorijanskom kalendaru obilježavamo kao „sviječnicu”, što je u narodnoj tradiciji svojevrsni prijelomni dan zime, a u toj tradiciji i svizac Phil ima što za reći. U povijesti Republike Srbije Sretenje je povezano s dva važna povijesna događaja, s početkom I srpskog ustanka 1804, te donošenje prvog Ustava Srbije 1835. godine u Kragujevcu. Vidimo da je studentima u Srbiji Sretenjski ustav to uz što vezuju nacionalni državni praznik. I jedan i drugi datum, međutim, datumi su povijesti Srbije, kako bi neki rekli „srbijanske povijesti”, ali tek su posredno povezani s društvenom i povijesnom tradicijom Srba u Bosni i Hercegovini.
Vučić Srbima u BiH radi isto ono što im je radio Milošević, odnosno, kontinuitet koji je započeo s Miloševićem u tom nacionalnom korpusu nikad nije prekinut. Srbe u BiH se izvlači iz njihova političkog konteksta, u kome su zajedno s Bošnjacima, Hrvatima i ostalim nacijama u BiH sudjelovali u izgradnji multietničkoga bosansko-hercegovačkog društva i pretvara ih se u marginalni, instrumentano upotrebljavani dio velikodržavnoga konteksta. Do kakvih posljedica takav status dovodi u krizama, mogli su naučiti, na primjer, u Daytonu, gdje Srbe iz BiH nisu zastupali besprizorni Karadžići, Krajišnici, Plavšićke i ostali koljevići, nego Milošević, kojem je interes Srba u BiH bio drugorazredan u odnosu na njegov velikodržavni projekt. Ponavljanje propalih obrazaca ponašanja ne mogu u drugim situacijama dovesti do povoljnih rezultata, nego je uvijek samo pitanje cijene koju će ponavljači morati ponovno platiti.
Čini se da su studenske demonstracije u Srbiji nerješiva enigma za srbijanskog predsjednika. Iz bh. entiteta RS na Vučićev kontramiting u Vojvodinu otišao je veliki broj simpatizera Dodikovog SNSD-a. No, sve su češće reakcije iz društveno-političkog miljea Srbije koji s prijezirom i mržnjom javno govore o Srbima iz Bosne i Hercegovine, posebno kada se govori o izbornim malverzacijama u toj zemlji. Može li Dodik i ovoga puta „spasiti“ Vučića?
Preporučeno
Đenero: Naravno da ne. Ali valja biti pošten i reći: Dodik nije taj koji je stvorio Vučića, ne može biti taj koji će ga spasiti, ali ni on niti zaluđena nacionalistička masa Dodikovih sljedbenika nisu glavni krivci za probleme u Srbiji. Slična je situacija s pozicijom Hercegovaca u Hrvatskoj, kojima se u mnogim situacijama pripisuje glavna krivica za sve disfunkcije u zemlji. Uostalom, oni nisu jedini krivci za nacionalistički ekskluzivizam, koji je u nekim fazama bio temeljno obilježje njihove politike. Taj ekskluzivizam je projektiran u „matici”, a oni su ga samo kao sljedbenici prihvatili. Ista je stvar s bosanskim Srbima, koji su prihvatili tip nacionalističkog ekskluzivizma koji je za njih kreiran u Srbiji, slično kao velikosrbi u Crnoj Gori, pristali su na obrazac prema kojem bi oni bili „Srpska Sparta”, a ratnim porazom za to su platili cijenu. Činjenica je, međutim, da je veću cijenu od njih platila BiH, a da se još ne vidi scenarij normalizacije, poništavanja efekata tog „zločinačkog poduhvata” kojeg je pokrenuo Miloševićev režim sa svojim podizvođačima, a „subkontraktori” tog režima su, kao što znate bili i ti radikali sa Šešeljem, Nikolićem i Aleksandrom Vučićem.
