Inače, rupa se formirala ranije ove godine i dosegla je svoju najveću veličinu u martu, nekih 15-ak kilometara iznad površine Zemlje. Bila je to najveća ozonska rupa ikad dokumentovana nad Arktikom. Istraživači iz Kopernikove službe za nadgledanje atmosfere vjerovali su da je rupu prouzrokovao neobično jak polarni vrtlog, koji je doveo do njenog naglog rasta, prenosi CNN.
Inače, polarni vrtlog je struja koja kruži u obliku prstena oko Arktika i pomaže zadržati hladan vazduh zarobljen iznad pola. Kada temperature padnu, mogu se formirati polarni stratosferski oblaci, a koji zauzvrat mogu aktivirati hemikalije koje oštećuju ozon.
U prosjeku, temperature iznad Arktika nisu tako hladne kao one iznad Antarktika, zbog čega su sezonske pojave ozonskih rupa na sjeveru rijetke, dok je to na jugu godišnja pojava.
“Vrlo je neobično da se tako snažno obaranje ozonskog omotača događa na sjevernoj hemisferi, ali ovogodišnji polarni vrtlog bio je izuzetno jak i postojan, a temperature su bile dovoljno niske da omoguće stvaranje stratosferskog oblaka nekoliko mjeseci”, izjavila je za Euro News agenciju Antje Inness iz Copernicusa.
Preporučeno
Ozon pomaže filtriranju ultraljubičaste svjetlosti iz atmosfere, a kada se pojave rupe, znači da štetnije sunčevo zračenje prodire u atmosferu i dopire do Zemljine površine što može biti itekako štetno. Neki su sugerisali da bi brzi nestanak ozonske rupe mogao biti uzrokovan radikalnim smanjenjem zagađenja vazduha tokom pandemije COVID-19, ali tim Copernicusa odbacio je tu ideju.
Video