Video
Vladika diseldorfski i njemački Grigorije izjavio je da mu je patrijarh Pavle svojevremeno govorio da je sudbina Kosova u rukama Amerikanaca, koji su u razgovorima s delegacijom Srpske pravoslavne crkve (SPC) još 2004. godine rekli da će Kosovo biti nezavisno.
Preporučeno
Vladika Grigorije je podsjetio da je 2004. i 2005. godine predvodio delegaciju SPC-a u razgovorima o Kosovu u Vašingtonu.
– Dobro se sjećam tog vremena i kratkog razgovora sa izvjesnim gospodinom Fridom. On je tada razgovor započeo otprilike ovako ‘Kosovo će biti nezavisno i o tome nema diskusije’. Odgovor naše delegacije na takav njegov stav bio je – `O tome ćete razgovarati sa državom Srbijom, a mi smo ovdje da razgovaramo o zaštiti ljudi, manastira i crkava`. Negdje baš u to vrijeme dogodio se i martovski pogrom – prisjetio se vladika Grigorije.
On ističe da su tada, tokom tri godine neprestanih susreta sa zvaničnicima u Americi, u kojima su učestvovali i vladika Irinej, koji je sadašnji vladika istočnoamerički, vladika raško-prizrenski Teodosije, kao i profesor Bogoljub Šijaković, ostvarene izvanredne veze i da su američki sagovornici sve češće pažljivo slušali SPC.
Vladika Grigorije dodaje da je Sinod, poslije tri godine, umjesto njega na čelo delegacije koja je zastupala stavove SPC u Americi postavio episkopa šumadijskog Jovana, a potom je ta misija i sasvim obustavljena.
Episkop Grigorije kaže da je pred svaki odlazak u SAD dugo razgovarao sa patrijarhom Pavlom o svemu, a naročito o Kosovu.
– Bezbroj puta mi je u to vrijeme ponovio`pokušajte da popravite tamo sliku o nama`, pa bi potom dodao da je `sudbina Kosova u rukama tih ljudi`. Sam patrijarh Pavle bio je crkven čovjek, koji je živio i svakim damarom osjećao problem Kosova. Nerijetko bi me podsjećao na razliku između nas i političara, odnosno da su oni spremni na kompromise i da se nerijetko opredjeljuju za politiku koja ih održava na vlasti, a da je nama, Crkvi, sveštenstvu i vjerujućem narodu, važna prije svega Božija pravda – istakao je vladika Grigorije u intervjuu za “Srpsku ekonomiju”.
Govoreći o odnosu države i Crkve, vladika Grigorije kaže da mu se danas, nažalost, ipak čini da su elementi slobode, za koje smatra da su najveća snaga Crkve, na najrazličitije načine prigušeni kako materijalnim tako i ideološkim stegama.
Komentarišući situaciju na Balkanu, vladika Grigorije naglašava da se mora razmišljati o socijalnoj i ekonomskoj pravdi i obrazovanju, ukoliko se želi da na tom prostoru, pa i šire, ne bude rata.
