Video
Njegovu analizu za magazin Telegram prenosimo integralno:
Građani povremeno, nekoliko sati na dan, imaju “privilegiju” uživati u civilizacijskim tekovinama kao što je električna struja. Gradonačelnik Ivano-Frankivska, grada od 200.000 stanovnika na sjeveroistočnim obroncima Karpata, pozvao je stanovnike da preko zime napuste grad. Razaranja elektrodistributivne mreže kojom se snabdijeva ovaj grad na zapadu Ukrajine, nepopravljiva su za ovu zimu.
Uskraćivanje električne energije povezano je s poremećajem vodoopskrbe, sistema centralnog grijanja i javnog prevoza, vitalnih komunalnih usluga o kojima zavise životi stanovnika gradova. U većem dijelu Ukrajine prevladava vlažna kontinentalna klima, a to znači da prave hladnoće tek dolaze.
Ruski napadi od 15. i 17. novembra potvrđuju kako vlast iz Kremlja nema namjeru odustati od strategije terora radi ostvarenja političkih ciljeva. Filozofija Kremlja je vrlo jednostavna. Gradove žele pretvoriti u smrtonosne ledene zamke kako bi Ukrajina bila prisiljena na pregovore pod ruskim uslovima. Adolf Hitler je sličnu taktiku koristio pri opsadi Lenjingrada, a Radovan Karadžić za vrijeme opsade Sarajeva.
Posljednji ruski napad pokazuje da cilj ostaje isti. Samo se, na temelju ranijih iskustava, modifikuje taktika, metode i sredstva izvedbe dehumanizacije života u gradovima. Za razliku od prethodnog napada, 17. novembra gađana su i postrojenja za eksploataciju prirodnog plina, još jednog značajnog energenta koji služi za grijanje.
Kako je protivvazdušna odbrana Ukrajine bila vrlo uspješna ranije, danas Rusi mijenjaju taktiku. Većim brojem projektila usmjerenim ka jednom cilju žele ostvariti zasićenje ukrajinske odbrane. U teme su donekle i uspjeli. Na pravcima napada krstarećim projektila Kh-101, koje nose bombarderi Tupoljev Tu-95, prvo su lansirane rakete Kh-55.
Krsteći projektil Kh-55, NATO oznake Kent, predstavlja hladnoratovski proizvod i u naoružanju se nalazi od početka osamdesetih godina prošlog vijeka. Zbog relativno male preciznosti, osnovna mu je namjena bila isporuka nuklearnih bojevih glava. U slučaju posljednjih napada na Ukrajinu, Kh-55 se koristi kao mamac za ukrajinsku PZO.
Umjesto nuklearne bojeve glave, u tijelo rakete postavljena je balastna masa kako bi održala nepromijenjen centar težišta projektila. Ukrajinska PZO, koja očito još ne razlikuje radarski odraz između krilatih raketa Kh-55 i Kh-101, otvorila je vatru na prve rakete koje su doletjele, a to su bile Kh-55. Rusi su tako prokrčili prolaz za savremene, skuplje i preciznije projektile Kh-101. S bojevim glavama mase od pola tone, Kh-101 lako razara kritičnu infrastrukturu.
Genijalna ukrajinska aplikacija
Napadi različitim vrstama naoružanja takođe su jedan od načina za dodatno naprezanje kapaciteta PZO. Uz krstareće projektile koje su isporučili teški bombarderi, iz Bjelorusije su prema Ukrajini lansirani dronovi-kamikaze Shahed-136 iranskog porijekla. S okupiranog dijela Zaporoške oblasti ispucani su plotuni raketa S-300, modifikovani za napade na zemaljske ciljeve. Iz vazdušnoh prostora iznad Crnog mora, taktički bombarderi ispali su navođene projektile vazduh-zemlja Kh-59 prema Odesi. Sva četiri projektila uspješno je presrela ukrajinska PZO.
Ukrajinci na razne načine pokušavaju podići efikasnost svoje odbrane. Prvi i osnovni korak je prikupljanje i obrada informacija o situaciji u vazdušnom prostoru. Kao nadopunu sistemu radarske mreže, ukrajinski eksperti došli su na genijalnu ideju. Razvili su aplikaciju za pametni telefon koja se zove e-promatrač situacije u vazduhu skraćeno єППО (ePPO).
Aplikacija je dostupna na Google Play trgovini. Upotreba je vrlo jednostavna. Svaki vlasnik pametnog telefona može biti posmatrač i podijeliti podatak s operativnim centrom PZO-a. Potrebno je uređaj usmjeriti prema objektu u zraku i pritisnuti ikonu aviona, helikoptera, krstarećeg projektila ili rakete. Sve se ostalo odvija automatski.
Obrada podataka automatski se obavlja u operativnom centru i vrši se korelacija s postojećom radarskom slikom. Motrilački sistem pomoću pametnih telefona operativan je od krajaoktobra. Pokazao se vrlo učinkovitim, pogotovo kada se radi o borbi protiv sporih dronova. Iranski dron-kamikaza Shahed-136 postiže maksimalnu brzinu od oko 180, dok mu krstareća brzina ne prelazi 120 kilometara na sat. To daje dovoljno vremena ne samo za upozoravanje vatrenih jedinica PZO-a, nego i za manevar pokretom protuavionskih strojnica ZPU-2, kalibra 14,5 milimetara, montiranih na pick-up vozila.
Ipak, napad je najbolja odbrana. Kao nemaju rakete velikog dometa, Ukrajinci su razvili vlastite dronove-kamikaze koji postaju sve ozbiljnija prijetnja ruskom ratnom stroju. Spektakularni napad na ratnu luku u Sevastopolju, kombinacijom plovećih i letećih dronova-kamikaza , još je jedna ukrajinska taktička i tehnološka inovacija u upotrebi besposadnih oružja koja je posramila moćnu ruku Crnomorsku flotu.
Takođe, nedavni krš i lom na helikopterskoj bazi Džankoj na Krimu posljedica je napada dronova – kamikaza. Baza je gorjela cijelu noć. Već sljedećeg dana, iz zraka je napadnuto rusko vojno uporište na samom jugoistoku Krimskog poluostrva. Prema dosadašnjoj slici napada, ukrajinski dronovi – kamikaze dosežu ruske ciljeve do udaljenosti 250 kilometara iz linije fronta.
Rusi moraju švercovati ključne komponente
Uz uvoz oružja, obje strane, nastoje uspostaviti vlastitu proizvodnju. Međutim, Rusi su pod sankcijama imaju direktbz pomoć jedino od Irana, koji je takođe pod embargom na uvoz zapadne tehnologije. Nemaju svoju proizvodnju motora, baterija, opto-elektronike kao ni složenih komunikacijskih sklopova. Zamjenska tehnologija, i ako je uspiju prošvercovati, komercijalna je off-the-shelf roba. Naravno, i takvi uređaji mogu biti ubojiti. Ipak, to je daleko ispod vojnih zahtjeva za borbenu primjenu.
Na drugoj pak strani, pogotovo nakon dizanja zabrane prodaje izraelske tehnologije Ukrajini, može se očekivati porast domaće proizvodnje ubojitih dronova. Letonija, kao i Poljska, imaju vrlo razvijenu domaću proizvodnju, a s Ukrajincima su razvili izvrsnu kooperaciju po svim aspektima.
Ukrajince čeka ono što su prošli Sarajlije
Ipak, to sve neće spriječiti veliku patnju stanovnika ukrajinskih gradova ove zime. Prema pričama Sarajlija, najgora je bila prva zima. Nije bilo struje. Nije bilo grijanja. Ledile su se kanalizacije. Nije bilo vode, po koju se išlo pod snajperskom paljbom i granatama. Sve se to nosilo na visoke spratove pješice, jer liftovi nisu radili. K tome je još i vladala glad. Ako je neko imao peć, ložilo se sve sa bilo kakvom kalorijskom vrijednošću. Tako su izgorjela mnoga sabrana djela Edvarda Kardelja i Josipa Broza Tita, kao i monografije propalih preduzeća.
Preporučeno
Kako se Ukrajinci nose s ratnim nedaćama? Sreća u nesreći je što preko 80 posto stambenih objekata u Ukrajini ima ugrađene dimnjake. To im daje mogućnost organizacije alternativnog grijanja u vlastitim domovima. Često spominju Sarajevo koje je izdržalo nevjerojatne četiri godine terora. O stanju duha ukrajinskih građana možda najviše govori izjava stanovnika u tek oslobođenom Hersonu. „Nemamo vode, nemamo, struje, nemamo centralnog grijanja, ali nemamo ni Rusa“, rekao je taj čovjek s velikim osmjehom na licu.
