Turska političarka Meral Akšener (61) na predstojećim izborima jedina je ozbiljni protivkandidat aktuelnom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu.

Iskusna u svijetu politke, Akšener je centralna figura Dobre partije, a osnovala ju je krajem 2017. godine da bi, kako tvrdi, srušila “zid straha” i obećala poboljšanje demokratije, finansija, sudstva i ljudskih prava.

Prethodno, izbačena je iz Nacionalističkog pokreta (MHP), jer je pokušala da smijeni lidera Devleta Bahčelija, koji je nekoliko mjeseci nakon toga pomogao Erdoganu da pobijedi na referendumu.

Akšner, inače pobožna muslimanka i unuka imigranata koji su došli iz Grčke 1920-tih tokom turske borbe za nezavisnost, veteran je u MHP-u, iako je u jednom trenutku svoje političke karijere prešla u reformistički tabor i to zajedno sa Erdoganom i Abdulom Gulom, ali se vratila u MHP razočarana njima dvojicom.

Ona okuplja sve veći broj pristalica. Njeni skupovi uvijek su puni, a smatraju je posljednjom osobom koja može da stane na put “turskom sultanu” Erdoganu, koji je dominantna politička figura posljednjih 16 godina. Protivi se Erdoganovim autokratskim tendencijama, piše “Politiko”, ali sa svojim čvrstim nacionalističkim stavovima ne bi promijenila ideološku suštinu.

“Vrijeme je da ljudi na vlasti počnu da se plaše“, poručila je ona, a brzo je stigla i reakcija – Erdogan žestokom nacionalističkom i antievropskom retorikom pokušava da se dodvori njenom biračkom tijelu, zabranjuje joj nastupe na javnim površinama, a nerijetko se dešava i da na skupovima Akšener nestaje struja, za šta se uglavnom prst upire u vlast.

“Šta god da predsjednik dodirne pretvori se u prašinu. Nekad je kopirao svog saveznika sirijskog diktatora Bašara al Asada, a sada mu je neprijatelj taj ‘brat Asad’. Nadam se da me nikada neće nazvati ‘brat Meral'”, rekla je Akšener na jednom nastupu, a zatim se začuo glasni smijeh.

Ironijom je pokupila simpatije i okupljenih poljoprivrednika rekavši im da su žuljevi na rukama slabi naspram onih koje je zadobila vladajuća garnitura krađom. Ipak, njene šanse nisu velike u prvom krugu, gdje bi prema anketama Erdogan bio sigurno pobjednik, ali ukoliko dođe do drugog trka bi bila tijesna.

“Ovi izbori biće najvažniji u istoriji zemlje“, napomenula je Akšener, koja je stekla i nadimak Čelična lejdi Turske, zbog otvorenog “pokazivanja zuba” Erdoganu tokom prošlogodišnjeg kotroverznog referenduma za ustavne promjene.

“Ona je okrenuta velikom broju glasača, koji nisu zadovoljni partijama u parlamentu”, rekao je Taha Akjol, turski analitičar za Al Džaziru.

Redovni parlamentarni izbori u Turskoj ujedinili su vodeće četiri opozicione stranke, ali ne i na prijevremenim predsjedničkim, jer svaka od njih najavila je izlazak sa svojim kandidatom.

Mjesto opozicionog favorita za Akšener prosto se podrazumijevalo nakon što je Abudula Gul, bivši predsjednik i osnivač Erdoganove AKP odlučio da se ipak ne kandiduje, a pro-kurdska Narodna demokratska partija (HDP) za svog kandidata izabrala lidera te stranke Selahitima Demirtaša iako je u zatvoru od novembra 2016. godine.

Republička narodna partija, piše “Gardijan” ograničena svojim snažnim sekularizmom među religijskim konzervativcima i nije pobijedila na izborima od 2002. godine, veliki su izgledi da će podržati Aškener.

Problemi u biografiji

U desno orjentisanoj državi, u kojoj su ljevičari vladali samo 17 mjeseci od pedesetih, ona će se suočiti sa ozbiljnim izazovima. Pred njom su rasistička istorija njenih politčkih predaka, ostavština kojom je zaradila poređenje svoje Dobre partije sa evropskim populistima i antiizbegički talas.

Sivi vukovi, paramilitarno krilo MHP, bilo je umiješano u brojne incidente političkog nasilja sedamdesetih i osamdesetih, masakru u Alevisu, i pokušaj ubistva pape Jovana Pavla II. Kurdski glasači u Turskoj, takođe, bili su uvijek oprezni po pitanju nacionalističkih političara, a Akšener je bila ministar unutrašnjih poslova u najgorim vremenima narušavnja njihovih prava, prenosi Blic.