Saopštenje Vučića RTS je prenio integralno:
“Mjesecima traju protivustavne i protivzakonite blokade puteva, pruga i institucija Srbije. Mjesecima sprovode obojenu revoluciju, a krijući se iza izmišljenih, suštinski nepostojećih zahtjeva, manjina maltretira, šikanira i sprovodi nasilje nad građanima Srbije, preuzimajući ingerencije i tužilaštva, i suda, i policije, i moralnih pravednika kojima je dozvoljeno sve, a odgovornost i obaveze nemaju.Govore o Srbiji jednakih prava za sve, a danas samo oni imaju prava, stečena silom i ničim drugim, dok svi ostali koji ih ne slijede, prolaze kroz najtežu torturu, od psihičke do fizičke. Pri tome, u skladu sa pravilima stranih zapadnih obavještajnih agencija, oni su uvijek žrtve, a njihove žrtve su bahati napadači.
Baš kao 1945, svojim djelovanjem gase i gaze institucije, protivustavni plenumi odlučuju o svemu, strah se uvukao u domove poštenih ljudi u Srbiji i samo smo čekali dan kada će povici i transparenti „na smrt“ da se pojave u javnosti.
I, pojavili su se. Oni koji demonstriraju i njihovi lideri predvođeni Draganom Đilasom neskriveno pozivaju na ubistvo predsjednika Republike. Ranije bi to pakovali u oblande, više to ne rade. To je dio nove normalnosti u Srbiji. I zanimljivo, svi ćute. Tišina odjekuje, baš kao što rekoše RTS novinari iz Niša, samo se ovoga puta umilnim glasom nisu javili ni oni, ni njihove kolege. Da budemo načisto, kao predsjednik Republike, bez obzira na torturu kroz koju svakodnevno prolazim, iako nenadležan, nemam pravo da bilo koga nazivam imbecilom i izvinjavam se građanima Srbije i novinarima pomenutog dopisništva RTS što sam to učinio.
Takođe, o profesionalizmu i objektivnosti pomenutih novinara mislim jednako loše i mislim da su sramota za svoju profesiju, tj. mislim da nisu novinari, već politički aktivisti.
Vjerujem da i u ovom mom izvinjenju ljudi vide razliku, ne samo u odgovornosti, već i poštovanju koje pokazujem prema drugačije mislećim ljudima. Vjerujem da ljudi vide razliku i u odnosu na one opozicione političare koji prijete smrću, potpuno svjesno i bez volje i želje za izvinjenjem, ali i razliku u odnosu na licemjerni kolegijum RTS koji nije osudio fizičko ometanje i napad na ekipu RTS tokom protesta 1. februara u Novom Sadu, kao ni prethodno na Autokomandi. Uostalom, plenum je pobijedio na RTS, a moj posao je da učinim sve da Zakon i moral pobjede u Srbiji. Uvijek ću imati dovoljno hrabrosti, makar ostao potpuno usamljen u svojoj borbi za Ustav, zakonitost, pravo i pravdu i nikada me neće uplašiti ni prijetnjama smrću, ni obojenim revolucijama, niti bilo čim drugim.
Preporučeno
Svih ovih godina požrtvovano i srčano borio sam se za Srbiju, zajedno sa narodom podizao je iz pepela i to mi niko ne može oduzeti. Ovima što prijete, poručujem da nije život ono koliko si živio, već kako si živei i šta si učinio za svoju državu i narod, a oni koji se boje samo Boga strah za sopstveni život odavno ne osjećaju. Pobjediće Srbija! Živjela Srbija!“.
Video