Video
Ovako za Radio Slobodna Evropa (RSE) priču počinje doktorica Viter, koja je iz rodnog grada Sumi, na granici sa Rusijom, u Crnu Goru sa suprugom došla prije sedam godina.
Danas, u jednoj privatnoj klinci nadomak Budve, radi kao ljekar opšte prakse.
Razlog zbog kojeg ne može biti specijalista dermatovenerologije u Crnoj Gori je drugačiji obrazovni sistem u odnosu na ukrajinski i vrednovanje diploma, objašnjavaju za RSE iz Ljekarske komore:
“U Ukrajini ste već sa završenih šest godina fakulteta specijalista a u Crnoj Gori šest godina traju samo osnovne studije na Medicinskom fakultetu. Zato doktor iz Ukrajine u Crnoj Gori ne može biti ljekar specijalista”.
Specijalizacija je u Crnoj Gori poseban vid stručnog usavršavanja, za koje je potrebna dodatno osposobljavanje, kroz teorijsku nastavu i praktični rad.
Inače, doktor koji radi bez dozvole za rad može biti kažnjen do 2.000 eura, a zdravstvena ustanova u kojoj radi i do 20.000 eura.
Doseljavanje medicinskog kadra
U Crnu Goru se posljednjih godina doselio veliki broj građana iz Rusije, Turske i Ukrajine, posebno nakon februara 2022, i početka ruske agresije na Ukrajinu.
Među njima su i oni sa medicinskim obrazovanjem kojima je Ljekarska komora dodijelila više desetina, uglavnom privremenih dozvola za rad. To su uglavnom doktori iz Rusije, a manjim dijelom iz Ukrajine i Turske. Oni dominantno rade u privatnim zdravstvenim ustanovama.
Kako su kazali iz Ljekarske komore za RSE od avgusta 2021. izdato je 14 privremenih licenci za rad ljekarima iz Rusije. U istom periodu izdate su licence za tri ljekara iz Ukrajine.
Među njima je i Evgenija.
Ona je nakon četiri godine od podnošenja zahtjeva i, kako nam kaže, raznih, komplikovanih procedura dobila licencu za ljekara opšte prakse.
Za licencu je, između ostalog, potrebna fakultetska diploma, dokaz o priznavanju inostrane diplome, specijalizacije ili subspecijalizacije, položen stručni ispit.
Jedan od uslova za dodjelu licence strancima je i dokaz o poznavanju crnogorskog jezika.
“Veliki problem je što je njihovo poznavanje crnogorskog jezika nedovoljno za adekvatnu komunikaciju sa pacijentom”, navode iz Ljekarske komore.
Da bi naučila jezik Evgenija je angažovala profesora sa kojim je tri i po godine, četiri puta sedmično učila više sati.
“Položila sam ga na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Osim jezika, polagala sam i pravne predmete, istoriju Crne Gore. Duga procedura i nimalo jednostavna”, kaže Jevgenija.
Kada je sve položila stigla je i licenca za rad. Sam posao joj je, u početku, navodi, bio izuzetno izazovan.
“Kada sam počela da radim u Crnoj Gori bilo mi je teško. Osjećala sam se kao “tamo neki” doktor iz inostranstva. Nedostajale su mi kolege iz Ukrajine. Neko sa kim mogu da se konsultujem, posavjetujem. Nedostaju mi i danas.”
Vremenom, postalo je jednostavnije.
“Pročulo se i sada me znaju gotovo svi stranci u Crnoj Gori a dolaze mi i Crnogorci. Dajem preporuke pacijentima kada je u pitanju dermatologija, problemi s kožom. Sve je to na nivou savjeta. Ne smijem da izdajem recepte, a to mi fali”.
Crnogorske pacijente opisuje kao izuzetno saradljive i odgovorne.
“Ipak, za razliku od njih, ukrajinski pacijenti dolaze kod doktora prvom prilikom, dok crnogorski pacijenti mogu čekati do posljednjeg trenutka i zato dolaze s težim slučajevima bolesti.”
Evgenija, kaže i da su pojedine države nakon invazje na Ukrajinu, usvojila pojednostavljeni program licenciranja, bez potrebe izjednačavanja obrazovnih sistema.
“Negdje u državama EU bih odmah dobila licencu za rad u specijalizaciji ali u Crnoj Gori ne žele da mi izađu u susret. Kažu da mora Zakon da se mijenja da bi se pojednostavila procedura.”
Dodatni problem je i to što u Crnoj Gori ne postoji specijalizacija za dermatologa pa i crnogorski ljekari idu u države regiona.
“A iz više razloga u Srbiji niti Hrvatskoj ne mogu odraditi specijalizaciju, niti se seliti”, kaže nam Evgenija.
S obzirom na to da se doselio veliki broj stranaca, Evgenija kaže da Rusi i Ukrajinci traže nekoga sa svog govornog područja, kome bi mogli detaljno da opišu problem, nekog ko ih razumije bez problema.
“Nebitno mi je odakle je neki pacijent. Bio on iz Rusije, Ukrajine, Crne Gore, Turske svima jednako pomognem, u skladu sa položenom zakletvom.”
Evgenija navodi i da joj pacijenti često kažu kako u Crnoj Gori ima vrhunskih doktora, ali da je teško doći do njih.
Inače, Crna Gora je po procentu doktora na 1.000 stanovnika ispod svjetskog prosjeka i suočava se sa problemom odliva kadra.
“Idem za suncem, u Crnoj Gori sam ga našla”
Kaže da je naučila mnogo o Crnoj Gori, mentalitetu Crnogoraca i “stopila se sa njima”. Ne namjerava da se vrati u matičnu državu.
“Ne, tamo je hladno, po osam mjeseci nosim zimsku jaknu. Želim da idem tamo gdje je toplo, gdje je sunce. U Crnoj Gori sam ga našla. Ovdje je moj život.”
Preporučeno
Prema podacima iz jula u Crnoj Gori živi oko 9.500 Ukrajinaca.
