U Medija centru oficijelnog Udruženja novinara Srbije u Beogradu je održana sramna konferencija pod nazivom “Da li je Sarajevo bilo opkoljen i blokiran grad?”

Iz naziva konferencije, jasno je da se sakupio sav lokalni i regionalni četnički ološ i to pod pokroviteljstvom vlasti u RS-u, kako bi pokazali Beograđanima da “Sarajevo nije bilo u okruženju”. Ali, najgori od svega je pusti fakt što je domaćin ove nakarade revizionističke, koja pljuje na svako ubijeno sarajevsko dijete, ženu, starca, mladića ili djevojku bilo vajno Udruženje novinara Srbije.

O čemu su mislili?

Ili su upravo mislili jednako kao i neočetnici agresori na Sarajevo, pozivajući kojekakve pobjegulje, kriminalce i zločince, koji se kriju od ruke vlasti u Bosni i Hercegovini da se u Beogradu sprdaju sa ubijenim Sarajlijama.

Na bruka-Konferenciji je govorio, prema pisanju Radija Slobodna Evropa, i Tomislav Kovač, bivši general-major policije RS-a za kojim je raspisana potjernica zbog optužbi za učešće u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine. To mu je izgleda “stručna kvalifikacija“!

Ova pobjegulja od zakona kojoj je kao i mnogim zločincima Srbija sigurna kuća, nešto smatra i raspravlja o Sarajevu (sic!). I to je isti onaj Tomo Kovač, koji je svojim naredbama kao komandir policijske stanice u naselju Ilidža sijao smrt po Sarajlijama.

Povezani članci

Svijet

Dvojica Beograđana spasili drugaricu (15) od silovatelja: Vrištala je, našli smo je u toaletu

Svijet

Besnik Bisljimi, glavni kosovski pregovarač i prvi zamjenik premijera: Beograd nas sprječava da integrišemo Srbe

Društvo

Pobratimili se Bar i Sarajevo: Živimo i čuvamo različitosti

Dakle, budimo sasvim jasni, oficijelno Udruženje novinara Srbije ustupilo je svoj prostor u Beogradu zločincima obožavaocima Karadžića, Krajišnika i Mladića, e da bi oni izvukli zaključke kako “nije bilo opsade Sarajeva” i kako “pripadnici Vojske ili policije RS-a nisu napali Sarajevo”. A to je Srbija danas!

Znam da znate, ali hajde samo malo da se podsjetimo:

U opsadi Sarajeva, koja se po četnicima i zločincima sa beogradske Konferencije “nije desila“, tokom 1425 dana, ubijeno je blizu 14.000 ljudi, a od toga preko 1600 djece.

Na grad je u prosjeku padalo 329 projektila dnevno. Ehej, svaki dan 329 granata po glavi stanovnika. Malo li je?!

Na meti četnika bili su civilni, kulturni, obrazovni i vjerski objekti, a za opsadu Sarajeva, pravosnažno je bez bilo kakve sumnje, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu na doživotnu robiju osuđen Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević.

Obojica su nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, što opet, bez svake sumnje, pokazuje i dokazuje da je VRS ne samo držala grad u blokadi i okruženju, nego ga je sistematski razarala.

S tim u vezi u presudama MKSJ-a utvrđeno je da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS namjerno gađale civile sprovodeći kampanju terora.

I ne samo to, segment  doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske, te Ratku Mladiću, ratnom komandantu VRS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva i opsadu grada.

Malo li je?

A sad da obrnemo malo situaciju:

Zamislite samo da su bosanske snage držale 1425 dana u okruženju Beograd, da su na Beograđane ispaljivale dnevno u prosjeku 329 granata i da su ubili blizu 14 hiljada Beograđana od čega preko 1600 djece? Zamislite da je Armija BiH zapalila Narodnu biblioteku Srbije sa milionskim knjižničnim fondom? Zamislite da je držala grad bez struje i vode u najdužoj opsadi poslije Drugog svjetskog rata? I zamislite da se nakon svega toga održala konferencija u prostorijama Udruženja BiH novinara u Sarajevu, na kojoj bi se raspredalo kako su se Beograđani samogranatirali? Kako bi tada Beograd reagovao??? Kako bi tada Srbija reagovala???

Ne možete niti zamisliti!

E o tome se radi?

Ono što je nezamislivo normalnom ljudskom umu, a to je sprdnja sa civilnim žrtvama rata, opkoljenog Grada Heroja-Sarajeva, u Srbiji je (p)ostala svakodnevica, neka vrsta manira i načina djelovanja.i to traje pune tri decenije – od rata na ovamo!

Suočavanje sa istinom i činjenicama odavno je u Srbiji postalo zabranjena stvar, ako je ikada u promilima i zaživjelo. I dok njena crkva, sa vlastima i kilavom opozicijom preumljuje ljude i od ono malo zdravorazumskih stvara velikosrpske naci-zombije, Srbija tone u svoj konačni mrak, u svoju vječnu crnu rupu, koja usisava gravitaciju i povijesti, i svjetla, i zdravog razuma.

Upamtite, a to je jako važno, nije ova sramna Konferencija održana u nekakvom ćumezu, u nekakvom memljivom neofašističkom podrumu, nego u prostorijama UNS-a, kao krovne novinarske organizacije Srbije. Ako su oni koji navodno tragaju za istinom domaćini Tomi Kovaču i ostalim ljudskim otpadnicima, šta ćemo sa svima ostalim???

I zato su u pravu ljudi iz BiH Udruženja žrtava i svjedoka genocida kada su konferenciju koja je održana u glavnom gradu Srbije nazvali sramnom i kada su zatražili da se prekinu kontakti sa ovakvom Srbijom, koja je otišla do đavola:

“Zbog toga smatramo da državni organi Bosne i Hercegovine trebaju pokrenuti aktivnosti da se prekinu kontakti sa Republikom Srbijom dok ne prihvati presude i činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde (MSP)”, kažu sa pravom iz Udruženja.

A mi svi zajedno možemo pitati, Beograde, je l’ te nakon svega imalo sramota?

Bojim se da odgovor svi znamo!