U posljednje vrijeme sve su brojniji zahtjevi da se te rezerve vrate u Njemačku.

“Vratite naše zlato kući”, zatražio je, na primjer, Mihael Јeger, predsjednik Evropskog udruženja poreskih obveznika.

Takve zahtjeve dodatno podgrijavaju ponovljeni napadi predsjednika SAD Donalda Trampa na predsjednika američke centralne banke DŽeroma Pauela, kojima on otvoreno dovodi u pitanje nezavisnost američkog centralnobankarskog sistema.

Zaista, njemačke zlatne rezerve u inostranstvu već dugo su predmet rasprava, oko kojih se vezuju i razni mitovi.

Ni sama njemačka Bundesbanka nije bez odgovornosti za to. Do 2013. godine, istina, svake godine je objavljivala ukupno stanje rezervi, ali je uglavnom ćutala o tome kako su one geografski raspoređene.

To se u međuvremenu značajno promijenilo: od tada centralna banka nastoji da bude transparentnija.

Kolike su njemačke zlatne rezerve?

Njemačka posjeduje druge po veličini zlatne rezerve na svijetu, odmah posle Sjedinjenih Američkih Država. Krajem 2024. godine, prema izvještaju Bundesbanke, rezerve su iznosile 3.352 tone, što je odgovaralo rekordnoj vrijednosti od 270,58 milijardi evra. Od toga je 1.710 tona, što je oko 51 procenat, uskladišteno na i dalje nepoznatoj lokaciji u Frankfurtu na Majni.

Uzimajući u obzir snažan rast cijene zlata od oko jedne četvrtine u toku te godine, tržišna vrijednost njemačkog zlata trenutno iznosi oko 340 milijardi evra. Ipak, mora se uzeti u obzir da bi prodaja tako velikih količina zlatnih rezervi vjerovatno značajno uzdrmala tržište, pa bi se u slučaju prodaje morao očekivati i znatan popust u odnosu na tržišnu cijenu.

Koliko njemačkog zlata se još nalazi u inostranstvu?

Nešto manje od 37 odsto njemačkih rezervi, odnosno 1.236 tona zlata, nalazi se u trezorima Feda u Njujorku. Preostalih 409 tona, oko 12,2 odsto, čuva Banka Engleske u Londonu.

Između 2013. i 2017. godine Bundesbanka smanjila je svoje zalihe u inostranstvu. Iz Njujorka je u Njemačku prebačeno ukupno 300 tona zlata. Takođe, svih 374 tone koje su prethodno bile smještene u Parizu u potpunosti su prenesene u zemlju.

Novi koncept skladištenja Bundesbanka je tada objasnila promijenjenom geopolitičkom situacijom i oslobađanjem kapaciteta u domaćim trezorima.

Tadašnji član upravnog odbora Јohanes Berman istakao je i da zlatne rezerve u Frankfurtu predstavljaju “sidro povjerenja u stabilnost bilansa” i “imaju veliki simbolički značaj za građane”. “Ali zlato u Frankfurtu se u slučaju nužde ili krize ne bi moglo odmah zamijeniti za strane rezervne valute. Zato Bundesbanka i dalje čuva dio zlata u inostranstvu”, rekao je.

Da li se planira dodatni povraćaj zlata u zemlju?

Konkretni planovi za dalje prebacivanje ne postoje. Bundesbanka se poziva na svoj koncept raspodele zlatnih rezervi: “Presudni faktori za raspodjelu zlata su prije svega bezbjednost i mogućnost trgovine, kako bi se zlato po potrebi moglo prodati ili zamijeniti za strane valute. Na osnovu tih kriterijuma Njemačka centralna banka redovno procjenjuje svoje lokacije za skladištenje zlata”, objasnio je portparol Bundesbanke. Takođe, kako je dodao, efikasnost troškova čuvanja igra određenu ulogu.

“Njujorška filijala Feda i dalje je važno mesto skladištenja našeg zlata”, kaže portparol Bundesbanke.

“Nemamo nikakve sumnje da je Fed u Njujorku pouzdan i vjerodostojan partner u čuvanju naših zlatnih rezervi”.

London, s druge strane, predstavlja najveće i najlikvidnije tržište zlata na svijetu, koje bi u kriznim vremenima omogućilo brzo unovčavanje znatnih količina.

Zašto se uopšte njemačko zlato čuva u inostranstvu?

Razlozi za to potiču iz svjetskog ekonomskog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata. Pošto su savezničke sile konfiskovale zlato Rajhsbanke, mlada Savezna Republika Njemačka u početku je bila bez ikakvih zlatnih rezervi. Zlato nije bilo prebačeno iz Njemačke u SAD, Veliku Britaniju ili Francusku, već joj je ono od 1951. knjiženo kao djelimična nadoknada za visoke suficite zemlje.

Tako su, naime, propisivala pravila tadašnje Evropske platne unije (EZU) i međunarodnog monetarnog sistema iz Breton Vudsa. To zlato, međutim, nije dopremljeno u Njemačku, već je uglavnom ostalo na velikim svjetskim tržištima zlata — u SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj.

Do 2013. godine, čak 69 odsto njemačkih zlatnih rezervi nalazilo se u inostranstvu. Bezbjednosni razlozi su pri tome igrali značajnu ulogu. Tokom Hladnog rata, sovjetska sfera uticaja prostirala se sve do granice Savezne Republike Njemačke, pa se činilo razumnim da se rezerve čuvaju dalje na zapadu.

Kako se kontroliše stanje rezervi?

Dok bi se rezerve u Njujorku i Londonu mogle brže likvidirati, postavlja se pitanje kako Njemačka uopšte efikasno kontroliše svoj zlatni fond u inostranstvu.

U tu svrhu, Bundesbanka “u redovnim intervalima” šalje inspekcijske timove u Njujork i London. Ti inspektori provjeravaju unapred izabrani uzorak zlatnih poluga koje im strane centralne banke fizički predstavljaju. Tom prilikom se podaci o polugama i čistoća zlata upoređuju s podacima koje posjeduje Bundesbanka.

“Pored toga, poluge se na licu mjesta važu i provjeravaju na autentičnost pomoću sopstvenih instrumenata”, objašnjava portparol Bundesbanke. “Tokom tih inspekcija nikada nije bilo nikakvih ometanja ili ograničenja od strane Feda u Njujorku ili Banke Engleske”.

U svakom slučaju, čini se da je pristup američkih ili britanskih vlasti tom zlatu teško zamisliv. “Prema načelima međunarodnog prava, devizne rezerve su zaštićene od zaplijene od strane izvršnih organa zemlje domaćina”, navodi Bundesbanka. Tačne rezerve Bundesbanka svake godine objavljuje u svom spisku zlatnih poluga, koji u poslednjem izdanju obuhvata čak 2.373 strane i pojedinačno nabraja svaku polugu.

Zašto Njemačka ne pretvori to zlato u novac?

Diskusija o zlatnim rezervama traje već dugo: česta je situacija da loše stanje budžeta podstakne političare da zatraže da se dio rezervi “unovči” kako bi se popunile rupe u budžetu, reformisalo zdravstvo ili penzioni sistem.

Međutim, prema mišljenju stručnjaka za monetarnu politiku, takav potez poljuljao bi povjerenje u evro, ali i u sposobnost Njemačke da izmiruje svoje obaveze – povjerenje koje je već narušeno značajnim novim zaduživanjem. Bundesbanka takođe ističe univerzalnu prihvaćenost zlata kao sredstva plaćanja, njegovu ulogu u diverzifikaciji deviznih rezervi i otpornost koju donosi ekonomiji u slučaju šokova.

Upravo u Njemačkoj, tako velike zlatne rezerve deluju opravdano – čak i pored izražene emocionalne vrednosti koju taj plemeniti metal ima. Nijemci su u 20. vijeku doživjeli dva sloma monetarnog sistema. Zbog toga su zlatne rezerve, kako kaže predsjednik Bundesbanke Јoahim Nagel, “veliki temelj povjerenja građana”, prenosi RTRS.