Video
Ribarov prsten, jedan od prepoznatljivih simbola papske odore, ima istoriju koja siježe unazad sve do 13. vijeka. Ime je dobio po svetom Petru, koji je prema katoličkoj tradiciji bio ribar i prvi papa. Papa Franjo nosio ga je na svečanim događajima tokom svojih dvanaest godina pontifikata.
Nakon smrti pape, prema tradiciji, pečatni prsten se uništava ili se barem fizički ošteti unutar zidina Vatikana.
Zašto se prsten mora uništiti?
Ova praksa ima i praktičnu svrhu. Ribarov prsten i privezak poznat kao bula tradicionalno su služili kao zvanični pečati za papska pisma i dokumenta. Svaki novi papa dobijao bi svoj prsten i pečat, a kako bi se spriječilo falsifikovanje nakon njegove smrti, oba simbola bi se simbolično uništila udarcima čekića. Od 1521. do 2013. to je bila uobičajena praksa.
“To je pandan oduzimanju pristupnih podataka nekom profilu na društvenim mrežama“, izjavio je Kristofer Lamb, dopisnik CNN-a iz Vatikana, te dodao: „Cilj je bio da se spriječe lažni dokumenti sa lažnim papinim pečatom“, prenosi Index.hr.
Prema običaju, kardinal kamerlengo – visoki kardinal zadužen za upravljanje periodom između dva pontifikata – obavlja uništavanje prstena i pečata pred Zborom kardinala, nakon objave papine smrti. Ta praksa se nastavila i nakon što su prsten i bulla prestali da se koriste kao zvanični pečati (njihovu funkciju sredinom 19. vijeka preuzeo je gumeni pečat).
Međutim, kada je papa Benedikt XVI postao prvi papa u šest vjekova koji je abdicirao, uvedena je nova praksa: umjesto potpunog uništenja, na površinu prstena je urezan duboki krst.
“Mislim da se vremenom pojavilo mišljenje da fizičko uništavanje prstena više nije neophodno“, rekao je Lamb, sugerišući da je rizik od falsifikovanja papinog pečata postao veoma mali.
Očekuje se da će aktuelni kamerlengo, irski kardinal Kevin Džozef Ferel, kojeg je papa Franjo imenovao 2023. godine, slijediti istu praksu i oštetiti prsten prije početka konklave, procesa izbora novog pape.
Poljubiti ili ne poljubiti prsten
Iako duboko simboličan i povezan s papskim autoritetom, značaj Ribarovog prstena razlikovao se od pape do pape. Papa Franjo je u tom pogledu bio drugačiji od svojih prethodnika. Neke pape, poput Benedikta XVI, nosile su prsten svakodnevno, dok je Jovan Pavle II često nosio zamjenski prsten ili krst u obliku prstena.
Franjo je bio negdje između – Ribarov prsten nosio je na svečanim događajima, dok je u svakodnevnim prilikama nosio jednostavan srebrni prsten koji je nosio još kao kardinal.
Bilo je i spekulacija da mu nije prijatno kada mu ljudi pokušavaju poljubiti ruku. Početkom 2019. godine snimljen je kako više puta povlači ruku dok su vjernici pokušavali da poljube prsten, a iz Vatikana je saopšteno da je to učinio kako bi smanjio rizik od širenja zaraza.
Prema Lambu, papa Franjo je uvijek više volio neposredan kontakt – rukovanje ili zagrljaj – posebno sa onima u nevolji, i nije očekivao da mu se ljudi klanjaju ili ljube ruku prilikom susreta.
“Reciklirani“ prsten
Ribarov prsten se mijenjao kroz vjekove. Većina prikazuje svetog Petra sa ključevima Svete Stolice – simbol trenutka kada su mu povjerena “nebeska vrata“ – ali njegov dizajn nije strogo propisan. Često je odražavao modne trendove tog vremena ili lični stil konkretnog pape.
Zlatari obično ručno izrađuju prsten za svakog novog papu, ali Franjo je i tu prekinuo tradiciju. U skladu sa svojom skromnošću, odlučio je da ne izrađuje novi prsten, već je “pozajmio“ onaj koji je nekada pripadao sekretaru pape Pavla VI, izjavio je Lamb.
Preporučeno
Taj, takozvani naslijeđeni prsten, pripadao je nadbiskupu Paskvalu Mačiju, sekretaru Pavla VI, koji je preminuo 2006. godine. Prsten je izrađen od pozlaćenog srebra, a ne od čistog zlata.
