„Imate li uz sebe i jedno i drugo – i ličnu kartu i dobru volju?“ Njemački vojnik u centru za testiranje u Verlu kod Gitersloha ohrabruje mladu, tročlanu porodicu koja je došla da bi se testirala na korona-virus. Lične karte imaju, ali dobro raspoloženje – s tim je mnogo teže. Uplašeno gledaju oko sebe. Njemačka vojska je centar za testiranje organizovala u jednoj školi koja je prazna tokom ljetnjeg raspusta. Trošak testiranja plaća se iz javnih sredstava, a dijelom je i na teret klanice „Tenis“, gdje je i izbila zaraza u tom dijelu Vestfalije na zapadu Nemačke.
Mladoj porodici je potrebna potvrda da nisu zaraženi. Samo tako mogu da otputuju na odmor. Pritom ima i ljetovališta u kojima ne žele da prime ljude s područja Gitersloha –zato što tamo ima previše slučajeva infekcije.
Mihael Esken, gradonačelnik Verla, smatra da je to nepravda. „S izuzetkom radnika u klanici koji rade kod ’Tenisa’, mi jedva da imamo koji slučaj korone“, kaže gradonačelnik. Naravno, kod radnika iz Rumunije i Bugarske koji žive u naselju na periferiji grada to izgleda drugačije. Oni tamo žive s radnicima i iz drugih fabrika, a ima nešto i starosjedelaca.
Tipična je recimo stambena četvrt na Lerhenvegu: zgrade okružene žičanom ogradom visokom dva metra i stalne patrole policije i drugih čuvara. U kontejneru odmah pred ogradom uvijek je ljekar. Prevodioci neprestano stalno idu od čuvara reda do radnika iz fabrika i nazad. Mnogi Rumuni se teško sporazumjevaju ili uopšte ne govore njemački jezik.
U toj betonskoj novogradnji na periferiji Verla, gradića od sa oko 25.000 stanovnika, živi 650 ljudi. Gotovo polovina, dakle oko 300, su Rumuni koji rade u pogonu za preradu mesa „Tenis“. Oni moraju da budu u karantinu, njih šezdesetak je pozitivno na test na virus. Kako bi se spriječilo dalje širenje zaraze, oni sa simptomima smješteni su u prostore u zadnjem dijelu stambenog bloka.
„To je neka vrsta karantina unutar karantina“, objašnjava gradonačelnik Esken. On je na čelu kriznog štaba u kojem su predstavnici komunalne i obične policije, ali i aktivisti humanitarnih organizacija. I samo ako im bude uspjelo da obuzdaju širenje korone, premijer pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija Armin Lašet najavljuje da bi „lokdaun“ za područje Gitersloha mogao da bude ukinut za nedjelju ili dvije.
Za gradonačelnika i mnoge tamošnje stanovnike situacija se ipak poboljšala. Dozvoljeno je napuštanje zone karantina, pod pretpostavkom da se ne radi u klanici i da čovjek nije pozitivan na testu. Svi stanovnici u okolini već su testirani, ali rezultati dosta polako stižu. I zato oni isto tako polako i postepeno mogu da napuste zonu karantina.
Gradonačelnik je svjestan da je pred svima njima dugačak put: „Proći će mjeseci dok ne bude bilo kao prije korone.“ A možda i duže – u zavisnosti od toga kada će se pojaviti vakcina protiv virusa.
Otprilike tako razmišlja i Suzane Grund, koja sa svojim suprugom porijeklom iz Hrvatske vodi jedan restoran u Verlu. Zahvalna je gradu što joj je odmah pomogao iznosom od 9.000 eura, a i vlasnik zgrade u kojoj je restoran oprostio im je najam za jedan mjesec. „Sve to naravno pomaže“, kaže dobro raspoložena ugostiteljka. Ali ako na jesen bude došlo do novog talasa korone, to bi za njihov posao mogao da bude kraj.
I tu Suzane postaje ozbiljna: već trideset godina porodica živi od tog restorana. Lijepo joj je, kaže, u Verlu. Ali od dvadesetak restorana i kafana u gradu, sada je otvorena samo trećina. Mnogi se boje da izađu, boje se da se ne zaraze.
I mnogi za sve krive vlasnika klanice, Klemensa Tenisa. Svi znaju da su uslovi za rad u njegovim pogonima nemogući i uopšte nije čudno što se virus brzo proširio. Ali žale se i na neodlučnost političara. Već dugo se zna šta se dešava u klanici i trebalo je, kažu, to da kontrolišu mnogo ranije i mnogo strože.
Preporučeno
Sada svi žive u nadi da će se kriza sa koronom što prije završiti. I znaju da će do daljnjeg morati da žive sa virusom. Dobra volja i raspoloženje – to se posljednjih nedjelja u Verlu rijetko viđa.













