“Mama, Jeleni je sastav napisao ‘čatđipi’. Rekla je da će i meni pjesmicu tako za sjutra, na temu ‘moja mama'”.

“Šta joj je rekla učiteljica?”.

“Ništa, dopalo joj se”.

“Nije primijetila da sastav nije iz njene glave?”

“Ne znam… Ne”.

Da će se ovo dešavati predvidio je prije dvije godine Elon Mask, vlasnik Tesle, SpaceX-a, platforme X i kompanije xAI za vještačku inteligenciju.

“To je novi svijet. Doviđenja, domaći”, napisao je na mreži X.

ChatGPT je program zasnovan na vještačkoj inteligenciji. Može da piše tekstove, odgovara na pitanja, rješava zadatke iz matematike.

Sve više se koristi za školske zadatke pa učenici ne moraju da čitaju lektire – mogu ih naći prepričane, ne moraju da prevode tekstove – ChatGPT će to uraditi umjesto njih, ima jasna uputstva za crtanje, slikanje… A piše i pjesme.

Nastavnici upozoravaju na rizike oslanjanja na gotove odgovore koje djeca preuzimaju bez kritike, dok stručnjaci i roditelji razmišljaju kako postići balans između tehnologija i intelektualnog razvoja djece.

Iz Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo nisu odgovorili na upit Radio Slobodne Evrope (RSE) da li postoje smjernice o korišćenju vještačke inteligencije u obrazovnom sistemu.

“Samo ukucate neku temu i on vam da sastav”

“Samo ukucate: napiši sastav na temu, na primjer, “kako sam provela raspust” i kažem da sam bila na moru i na planini i on mi da verzija koliko hoću”, priča za RSE Lara, djevojčica iz sedmog razreda.

Kaže da ponešto izmijeni “da nastavnica ne posumnja”.

Za razliku od nje, gimnazijalka Tara Popović kaže da ne koristi ChatGPT.

“Mislim da je nepouzdan. Čula sam da često daje pogrešne odgovore. Moja generacija ga koristi za rješavanje zadataka ili pisanje sastava, kao i za svakodnevne stvari – broj taksija, lokaciju…”.

Za RSE dodaje da oni koji ga koriste za školu često ne provjere informacije.

“Mislim da ga ne bi trebalo koristiti za pisanje sastava. Time slabi već opala kreativnost i stvaraju se pogrešne navike za budućnost.”

Imaju li nastavnici dileme ko je autor

Nastavnica crnogorskog jezika književnosti Sara Šćepanović kaže da u radu sa djecom od 11 do 14 godina često primjećuje upotrebu ChatGPT-a.

“Vidim kada dijete donese rad koji stilski i gramatički značajno odskače od njegovog uobičajenog izražavanja, kada nije u skladu s prethodnim nivoom pismenosti. Primijetim upotrebu ekavice, koju dijete inače ne koristi, kroatizam i slično.”

Smatra da ovakva praksa može biti štetna ako zamijeni dječji trud i kreativnost.

“Ako dijete preskoči procese samostalnog razmišljanja i pisanja, gubi priliku da razvija kritičko mišljenje i donosi sopstvene zaključke”, kaže za RSE.

Audio-knjige su, prema mišljenju Šćepanović, korisne jer djeca na taj način uče da slušaju, bolje razumiju tekst i vremenom postaju sigurniji govornici.

“Problem nastaje kada posegnu za gotovim rješenjima – kao što su prepričana djela na internetu i slično. Preveliko oslanjanje na takve izvore smanjuje njihovu motivaciju za samostalni rad i razvoj kreativnosti.”

Ako alati stalno “odrade posao umjesto njih”, dolazi do usporavanja kognitivnog razvoja, upozorava.

“Djeca mogu da izgube sposobnost izražavanja – i pisanjem i govorom.”

Zato je, smatra, bitno djeci ukazati na dobre ali i na loše strane tehnologije.

“Problem nije ako djeca iskoriste ChatGPT za dobijanje neke ideje, problem je kada se koristi kao zamjena za sopstveno stvaralaštvo.”

Izazov i za roditelje

Roditelji su, ipak, po pitanju upotrebe vještačke inteligencije, u dilemi – između podrške tehnologiji i straha od uticaja na razvoj djece.

Ivana je majka djece u petom i drugom razredu i, kako navodi za RSE, zabrinuta je zbog svega što online svijet nudi mladima.

“Ovaj napredak ne može zaobići djecu. Ali, iako novi alati mogu biti korisni za proširivanje znanja strahujem da nekontrolisana upotreba može dovesti do toga da djeca izgube naviku da razmišljaju, zaključuju, primjene prethodna znanja… pa na kraju i da izgube i maštu i kreativnost”.

Njena starija ćerka, kaže, zna da koristi GPT.

“Ne koristi ga za rješavanje školskih zadataka i kao roditelj ću se truditi da to održimo što duže”, kaže Ivana.

IT stručnjak: “Ne ograničavati – ta bitka je unaprijed izgubljena”

Mihailo Backović, koji je godinama u IT sektoru, kaže da nije jednostavno prepoznati da li je neki tekst napisala vještačka inteligencija (AI) ili dijete.

“Algoritmi su napravljeni da oponašaju ljudsko izražavanje, pa možemo samo govoriti o vjerovatnoći, ne o sigurnom zaključku.”

Naša djeca će živjeti i raditi u svijetu u kojem će sarađivati sa AI tehnologijama – i dužnost društva je da ih za to pripremimo, kaže za RSE stručnjak Backović.

Smatra da škole ne treba da ograniče upotrebu AI jer je to bitka koja je već izgubljena.

“AI je već tu i to je stvarnost na koju se moramo navići.”

Upozorava da ni crnogorski, a ni globalni obrazovni sistem nije spreman za tu budućnost.

“Moramo hitno shvatiti da budućnost nije u gomilanju znanja i memorisanja činjenica, već u razvoju ključnih sposobnosti: brzog učenja, izražavanja, kritičkog mišljenja, kreativnosti i liderstva.”

Predlaže praktične načine integracije vještačke inteligencije.

“Na primjer, umjesto da insistiramo da djeca pišu sastave, mogli bismo dati temu ChatGPT-ju da napiše sastav, a onda učenicima zadati da pronađu logičke ili činjenične greške u tom tekstu. Time ih učimo da analiziraju, kritički misle i razvijaju medijsku pismenost.”

Backović ističe dvije ključne opasnosti: pretjerano povjerenje u algoritme i nepripremljeni obrazovni sistem.

“Već sada se javlja tendencija da AI posmatramo kao autoritet. To je opasno jer i algoritmi griješe.”

Naglašava da se mora zadržati kritički odnos prema sadržaju koji dobijemo AI alatima.

“Ako uvedemo AI u škole, a ne transformišemo ciljeve obrazovanja, rizikujemo da djecu učimo onome u čemu će ih algoritmi brzo nadmašiti – ako već nisu.”

Je li AI pogubna za kreativnost poput poezije?

Pjesnikinja Tijana Radulović za RSE kaže da se u poeziji, osjeća ono što dolazi iz suštine, a ne iz forme.

“Djeca su najkreativniji ljudi zato vjerujem da vještačka inteligencija, bez obzira na broj apdejta, nikad neće moći da im parira.”

Kako kaže, djeca kreativnost crpe iz nečeg dubljeg, iznutra – a to nadilazi svaki algoritam.

“Zato je bitno da ih zaštitimo od prečica koje, ako se predugo koriste, mogu negativno uticati – ne samo na kognitivni, već i na emocionalni razvoj.”

Ipak izražava sumnju da će obrazovni sistem to prepoznati.

“Ne znam možemo li to očekivati od sistema u kojem se, i prije ChatGPT-a, dešavalo da roditelji djeci pišu pjesme i domaće zadatke.”

Dio pjesmice, s početka priče, koju je ChatGPT napisao na temu “Moja mama”:

I kad sam tužna ili me boli,

njeno “dođi” najviše mi godi.

Nekad se ljuti, al’ nikad za dugo,

zagrli čvrsto i zaboravim tugu.

Moja mama ne piše pjesme kao ja,

ali svaka njena riječ – pjesma je sva.