Iako je završen samo prvi dio antene, njeni konstruktori ističu da je riječ o važnom dokazu izvodljivosti ove tehnologije.
Osnovni materijali i građevinski elementi pakuju se zajedno radi transporta, nakon čega robot preuzima zadatak njihovog sastavljanja, piše N1.
Kada završi jedan dio, povezuje ga sa postojećom konstrukcijom i započinje izradu sljedećeg.
Prema istraživačima sa Kalteha, ove tehnike mogu se primijeniti i na znatno veće projekte.
„Razvoj korisnog tereta ove složenosti u tako kratkom roku bio je ogroman poduhvat za naš mali tim. Dok privodimo misiju kraju, konačno možemo da počnemo da razmišljamo o novim pravcima istraživanja koje je ova demonstracija otvorila”, kaže inženjer vazduhoplovstva i astronautike Serđo Pelegrino, koji predvodi tim ASTRA.
Treći način izgradnje u svemiru
Do sada su postojale dvije mogućnosti za izgradnju objekata u svemiru: slanje u djelovima i njihovo postepeno sastavljanje ili čvrsto pakovanje u raketu, a zatim rasklapanje do pune veličine po dolasku na odredište.
Ovo dostignuće predstavlja početak značajne treće mogućnosti, koja obećava da će omogućiti postavljanje sve većih konstrukcija u Zemljinu orbitu.
Riječ je o koraku ka novoj eri izgradnje van Zemlje, u kojoj veličina objekata više neće biti toliko ograničena prostorom dostupnim u raketama.
Robot koji je korišćen nosi naziv ASTRA (Autonomous In-Space Tensioned Reflector Assembly), a razvili su ga istraživači Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech), uz finansijsku podršku američke Agencije za napredne odbrambene istraživačke projekte (DARPA), prenosi Science Alert.
A robot just built something in space — completely on its own For the first time in history, a machine has autonomously assembled a structure in orbit, with no astronauts involved. Caltech researchers, working under DARPA’s NOM4D program, sent a robotic “truss builder” into low Earth orbit. Once there, the robot grabbed struts and joints from onboard dispensers and snapped together a section of a large perimeter truss — the kind of framework that could one day hold giant antennas or telescope mirrors. It was messy. Communication windows were short, unexpected problems kept appearing, and the team had to constantly test fixes on an identical robot back on the ground before sending new commands. But it worked. They successfully built a new bay of the structure in space. This is the beginning of something bigger. Rockets can’t launch structures hundreds of meters (or even kilometers) across. The only way to get truly massive things into space — giant radio telescopes, enormous solar power stations, or huge reflectors — is to build them there. ASTRA just proved the first small step is possible.
— Black Hole (@konstructivizm) November 8, 2026
ASTRA je korak po korak sastavljala niz cijevi od kompozitnih vlakana i aluminijumskih spojeva kako bi izgradila jedan segment planirane reflektorske antene, veličine oko 1,4 metra. Krajnji cilj je izgradnja objekata koji bi se prostirali stotinama metara, pa čak i kilometrima.
„Kada dostignete granicu veličine pri kojoj konstrukcije više ne mogu unaprijed da se izgrade na Zemlji i zatim rasklope, morate da razmišljate o tome kako da ih gradite u svemiru“, kaže Pelegrino.
On dodaje da bi ovaj rad zbog toga mogao biti koristan ne samo za astronomiju i astrofiziku, već i za komunikacije i druge oblasti, poput izgradnje veoma velikih solarnih panela za proizvodnju električne energije u svemiru.
Novi projekti već su u pripremi
ASTRA je razvijena u okviru programa DARPA pod nazivom NOM4D (Novel Orbital and Moon Manufacturing, Materials and Mass-efficient Design), pokrenutog 2022. godine radi istraživanja načina za unapređenje mogućnosti proizvodnje i izgradnje u svemiru.
Još jedan projekat u okviru programa NOM4D biće lansiran prije kraja godine.
Tim sa Univerziteta Ilinois u Urbana-Šampejnu, u Sjedinjenim Američkim Državama, poslaće uređaj na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) kako bi ispitao mogućnosti proizvodnje u orbiti.
Konkretno, astronauti na ISS-u testiraće metodu pretvaranja tečnih materijala u čvrste. Cilj je, ponovo, smanjenje količine i zapremine tereta koji mora da se lansira raketama, dok bi se veći dio proizvodnje obavljao direktno u svemiru.
„U budućoj svemirskoj ekonomiji biće nam potrebni veliki objekti. Zamislite velika svemirska skladišta ili staništa, ogromne solarne panele za prikupljanje energije ili velike radio-antene za istraživanje najudaljenijih djelova svemira. Za sve to potrebne su velike dimenzije, a NOM4D nam pruža način da ubrzamo razvoj novih mogućnosti“, kaže Endru Detor, menadžer programa NOM4D.
Budućnost svemirske gradnje
Iako su ovi poduhvati za sada malog obima i ograničenih mogućnosti, oni predstavljaju nagovještaj budućnosti izgradnje u svemiru.
Jednog dana upravo bi se na ovaj način mogli sastavljati svi svemirski objekti, letjelice i instrumenti. NASA već ima čitavu misiju posvećenu servisiranju, sastavljanju i proizvodnji u svemiru.
Ipak, sve je to još u domenu budućnosti. Za sada tim sa Kalteha slavi uspjeh robota ASTRA.
Preporučeno
„Kao dijete bio sam izuzetno radoznao i zainteresovan za svemirske konstrukcije. Cijelog života sam sanjao o tome da pošaljem nešto što sam napravio u svemir“, kaže inženjer vazduhoplovstva i astronautike Džejden Su.

















