Dok NASA nastavlja sa svojim planom da kroz program Artemis ponovo pošalje astronaute na Mjesec, istraživači proučavaju koje bi se moguće neželjene posljedice mogle pojaviti usljed ljudskih posjeta površini Mjeseca. Na primjer, misija Artemis IV spustiće astronaute u blizini južnog pola Mjeseca, a agencija u budućnosti planira izgradnju dugoročnije baze na lunarnoj površini, što će zahtijevati mnogo više letova. Nova studija je pokazala da bi izduvni gasovi svemirskih letjelica uključenih u ta slijetanja mogli ispustiti dovoljno metana da kontaminiraju površinu Mjeseca, potencijalno uništavajući molekule koje bi mogle pomoći u objašnjenju kako je život možda nastao na Zemlji.

,,Pokušavamo zaštititi nauku i naše ulaganje u svemir. Naše aktivnosti zapravo mogu ometati naučna istraživanja”, izjavio je glavni autor studije Silvio Sinibaldi, službenik za planetarnu zaštitu u Evropskoj svemirskoj agenciji, prenosi Klix.

VAŽNOST STUDIJE

Iako stručnjaci već neko vrijeme izražavaju zabrinutost zbog toga kako lansiranja raketa na Zemlji zagađuju našu planetu i atmosferu, naučnici su se ovim pitanjem uglavnom bavili samo kada je riječ o Zemlji.

To je posebno zato što ljudi nisu bili na površini Mjeseca više od 50 godina, tako da zabrinutost zbog nenamjernih posljedica slijetanja na Mjesec jednostavno nije bila u prvom planu.

Upravo zato je ova nova studija toliko važna.

Ona ukazuje na mogući problem koji bi mogao značiti da bi buduća slijetanja na Mjesec zapravo mogla biti štetna za nauku.

DREVNI LED

Tamni krateri u blizini mjesečevih polova, koji se nalaze u trajnoj sjeni, sadrže drevni led.

Smatra se da taj led sadrži materijal s asteroida i kometa koji su udarili u Mjesec prije više milijardi godina.

Zarobljeni u lunarnom ledu do danas, ostaci tih drevnih sudara mogli bi sadržavati ono što istraživači opisuju kao ,,prebiotičke organske molekule”, odnosno molekule koje su mogle prethoditi nastanku života na Zemlji.

Smatra se da su upravo te molekule koje su donijeli asteroidi i komete možda pokrenule nastanak života na Zemlji, a proučavanjem onih koje su možda zarobljene na Mjesecu istraživači bi mogli posmatrati molekule koje su se na kraju spojile i stvorile život kakav danas poznajemo.

MOLEKULARNA ISTORIJA ŽIVOTA NA ZEMLJI

Molekularna istorija života na Zemlji gotovo da više ne postoji na našoj planeti, jer je uglavnom uništena milijardama godina promjena koje je Zemlja prošla.

Međutim, Mjesec je ostao uglavnom nepromijenjen, pa su ti rezervoari leda jedinstveno očuvani uzorci molekula koje su postojale prije života.

,,Znamo da u Sunčevom sistemu postoje organske molekule, na primjer u asteroidima, ali način na koji su počele obavljati specifične funkcije kakve imaju u biološkoj materiji predstavlja prazninu u našem znanju koju moramo popuniti”, rekao je Sinibaldi.

Taj led postoji u prilično osjetljivom ekosistemu, pa će, ako ostane netaknut u tami, ostati očuvan još veoma dugo.

SLETANJE NA JUŽNI POL MJESECA

Međutim, kroz program Artemis NASA planira slati letjelice s posadom na južni pol Mjeseca.

To bi moglo predstavljati problem.

Pomoću računarskih modela u ovoj novoj studiji istraživači su pokazali da bi metan iz izduvnih gasova tih letjelica mogao vrlo brzo i trajno kontaminirati taj drevni led, uništavajući molekularne dokaze zarobljene u njemu.

ŠIRENJE METANA

U tim računarskim modelima istraživači su simulirali kako bi se metan, glavna organska komponenta koju ispuštaju planirane lunarne letjelice za slijetanje, širio površinom Mjeseca nakon slijetanja na južni pol.

Iako su simulacije uključivale uticaj Sunčevog vjetra i zračenja, činjenica da Mjesec nema atmosferu uzrokovala je izuzetno brzo širenje metana, tako da je stigao do sjevernog pola Mjeseca za manje od dva lunarna dana.

U roku od jedne lunarne sedmice (što odgovara otprilike sedam mjeseci na Zemlji), više od polovine metana bilo je zarobljeno u hladnim polarnim područjima Mjeseca, pri čemu je čak 42 odsto te supstance završilo na južnom polu, u poređenju sa 12 posto na sjevernom polu.

Taj metan mogao bi se nakupljati u istim hladnim područjima u kojima su led i drevne molekule bili sačuvani milijardama godina, čime bi mogao kontaminirati ove ograničene i izuzetno vrijedne naučne dokaze.

,,Njihove putanje su u osnovi balističke, jednostavno skaču s jednog mjesta na drugo”, kazala je glavna autorica studije Francisca Paiva, fizičarka na Instituto Superior Técnico.

MOGUĆE JE IZBJEĆI PROBLEM S METANOM

Dobra vijest je da bi mogao postojati način da se izbjegne dio ovog problema s metanom.

Na primjer, studija sugeriše da bi odabirom hladnijih mjesta za slijetanje naučnici mogli spriječiti da se metan širi tako brzo ili na tako velike udaljenosti.

Ipak, potrebne su dodatne simulacije kako bi se bolje razumjelo kako se izduvna jedinjenja kreću po Mjesecu, kakve rizike predstavljaju za naučna istraživanja te postoje li i drugi materijali povezani s mjesečevim misijama koji bi mogli kontaminirati okolinu.

RAVNOTEŽA KLJUČNA

Prije svega, autori nove studije naglašavaju da je, dok težimo budućem istraživanju Mjeseca, ključno pronaći ravnotežu između naših snova o naseljavanju Mjeseca i očuvanja njegove neprocjenjive historije.

,,Imamo zakone koji regulišu kontaminaciju okoliša na Zemlji, poput Antarktika i nacionalnih parkova. Mislim da je Mjesec jednako vrijedan okoliš kao i oni”, zaključila je Paiva.