“Gospodine Votsone, dođite ovamo, želim da razgovaram s Vama”. Tim riječima Aleksander Grejem Bel revolucionisao je komunikaciju. To su bile prve riječi koje su razumljivo prenijete na daljinu, prvi telefonski poziv. Dana 14. februara 1876. Bel je podnio zahtjev za patent za svoj izum, označivši uspon govorne komunikacije kao primarnog načina na koji ljudi ostaju povezani.

Komunikacija u realnom vremenu i na daljinu zadivila je one koji su je prvi put iskusili. “Divan izum”, napisao je 1877. godine list Wichita City Eagle iz Kanzasa. Opisao je publiku koja je počela burno da aplaudira nakon demonstracije telefona.

Promjena komunikacionih preferencija

Iako je trebalo još nekoliko decenija da telefon uđe u svakodnevni život, danas je pozivanje nekoga jednostavnije nego ikada. Mobilni telefoni omogućili su razgovor dok hodamo ulicom, vozimo ili čak koristimo kupatilo – čini se da gotovo da nema ograničenja kada i gdje možemo uputiti telefonski poziv. Ipak, za mnoge to više nije glavna opcija komunikacije kakva je nekada bila.

Od imejla do jednostavne SMS-poruke, aplikacija za razmjenu poruka i platformi društvenih mreža, načini komunikacije su se umnožili, a čini se da se komunikacione preferencije mijenjaju, pri čemu se sve češće prednost daje tekstualnim porukama.

Povezani članci

Tehnologija

Pet skrivenih Samsung TV funkcija za koje sigurno ne znate

Tehnologija

Velike razlike u upotrebi AI tehnologija među državama EU – negdje je to još tabu

Tehnologija

Gdje se u Evropi najviše koristi vještačka inteligencija, a gdje je još uvijek tabu?

Prema međunarodnom istraživanju YouGova iz decembra 2023. godine, SMS ili tekstualne poruke su najpopularniji oblik lične komunikacije – 40 odsto ispitanika ih je navelo kao prvi izbor. Pozivi na mobilni telefon su drugi, sa 29 odsto, dok pozivi na fiksni telefon čine svega tri odsto komunikacije.

Čini se da se ove preferencije razlikuju po generacijama: mlađi se sve više udaljavaju od telefona kao prvog izbora. Istraživanje je pokazalo da je sklonost ka tekstualnim porukama najveća među ispitanicima od 18 do 24 godine, dok je najveća sklonost ka telefonskim pozivima – i mobilnim i fiksnim – zabilježena kod onih starijih od 55 godina.

“Tiha generacija”

Zbog sklonosti pisanim porukama, generacija Z (a ponekad i milenijalci) dobila je naziv “tiha generacija” (“The mute generation”).

“Rekla bih da su to prvenstveno mladi ljudi koji su se navikli da se većina naše komunikacije odvija putem tekstualnih ili audio-poruka”, objašnjava Lea Uc, i sama milenijalka. Ona vodi njemački podkast Telephobia, u kojem pomaže ljudima svih uzrasta da obave posebno teške i emotivne telefonske razgovore.

Mladi su odrasli uz druge oblike komunikacije i navikli se na njih. Navikli su da pažljivo biraju riječi i emodžije, brišu ili uređuju već poslate poruke i zadržavaju kontrolu nad tim kada će primiti ili pročitati poruku. “Oni koji su odrasli uz ovakav način komunikacije vjerovatno su ga internalizovali potpuno drugačije od starijih ljudi”, rekla je za DW.