Video
Božo Vrećo je umjetnik čiji rad ne poznaje granice između prošlosti i budućnosti, između tradicije i inovacije. Njegova sposobnost da stvori zvučnu magiju koja dira dušu, spajajući elemente sevdaha sa savremenim pristupima, čini ga jedinstvenim u svijetu muzike. Kroz svoj rad, bilo da je riječ o albumima, knjigama ili live nastupima, Vrećo neprestano istražuje dubine ljudskih emocija i traži načine da poveže ljude, prošle vrijednosti i moderne misli.
U ovom razgovoru, on otkriva kako umjetnost postaje njegov način komunikacije sa svijetom, način da istovremeno ostane vjeran sebi i odgovori na izazove vremena u kojem živimo. Kroz svaki ton, Vrećo ne samo da izvodi muziku, već prenosi poruke o ljubavi, životnim lekcijama i unutrašnjem procesu samospoznaje. Poznat i po tome što unosi svoju dušu u svaki projekt, čineći ga istinski autentičnim.
STANDARD: Vaš novi album “Sevdahology” donosi avangardni spoj sevdaha i filmske muzike. Kako ste došli na ideju da spojitete žanrove, i što ste željeli poručiti ovim spojom tradicije i inovacije? Koji su ključni momenti u stvaranju albuma koje biste istaknuli kao najinspirativnije?
VREĆO: Ključna i vrlo važana pojedinost jeste da muzika nema žanrovsku opredjeljenost i konačnost pa kao takva može da seže u dublje sfere pronicanja i zvuka i pripjeva i same strukture emotivne liričnosti. Album je posve kantautorski, napisao sam tekstove i muziku za sve pjesme i kako je to moj 7 mi album, progovara i nekom nadnaravnom simbolikom božanskog unutar svega ispjevanog, zvukovno obojenog i doživljenog kroz epohe i vrijeme, i jeste svojevrstan vremeplov kroz moje prošle živote. Sjutra, 06. januara izlazi moja nova pjesma koja se zove “Ibadullah” što u prevodu s’ arapskog znači “Božije sluge”.
STANDARD: Najavili ste novu knjigu. Da li biste mogli otkriti njen koncept i kako ona odražava Vašu umjetničku i životnu filozofiju? Oslanjate li se i ovdje, kao u muzici, na dualnost tradicije i modernosti?
VREĆO: Knjiga se zove Lacrimarium i donosi ispovjest duše o ljudima prema meni, odrastanju, odnosima, ožiljcima, radostima, ljubavi i suzama lakrimama. To je svojevrstan dnevnik ispredanja priča koje vrlo sugestivno utiču da se i vi poistovjetite i prepoznate u njima i osnažite i odvažite biti bolji i jači, hrabriji i istrajniji da u svijetu zla i mraka budete svjetlost i Dobrota.
STANDARD: Vaš imidž i muzički izraz često se opisuju kao revolucionarni i autentični. Kako ste kroz godine oblikovali svoj umjetnički identitet, i koliko je važno umjetnicima danas da ostanu vjerni sebi u svijetu brzih promjena i trendova?
VREĆO: Autentičnost je vaš identitet, u svijetu istih vi morate težiti individualnosti i misli i djela i samog vizualiteta. Dualnost koja nam je prirodno data je prevažna kako bi sa njom komunicirali i na nivou prepoznavanja i prihvatanja samog sebe spoznali ko ste, koliko ste sretni sami sobom i koliko tek ljubavi imate.
Imidž i stil je samo stvar ukusa, s tim se i rodite sa istančanošću za lijepo ili ne, dakakao da kroz godine shvatite da je sve dozvoljeno i da je to ugra u kojoj morate silno uživati, jer to je moda, odvažiti se biti sretan u svojoj koži i biti svoj, jedinstven i neuporediv.
STANDARD: Vaše tetovaže nose duboku simboliku povezanu s tradicijom, vjerom i ljubavlju. Smatrate li da su one vizualni nastavak Vaše muzike i imate li neku novu ideju za tetovažu koja bi obilježila trenutnu fazu Vaše karijere?
VREĆO: Sve moje tetovaže slave Svemogućeg Boga na svih iskonskim jezicim (aramejski, hebrejski, arapski, vinčanski) i talismani su koji me čuvaju od svih zala.
One jesu tradicionalna nota, one jesu i mistična sakralna spiritualna i mitološka tvorba i kao takve oslikavaju moje tijelo poput knjige, ne o meni već o Božijoj milosti koja umije i zna samo da prašta drugima i da ih voli.
STANDARD: Vi ste ambasador sevdaha, ali ga istovremeno osavremenjujete. Kako vidite budućnost ovog žanra u globalnom kontekstu, i kakvu ulogu mislite da on može igrati u povezivanju različitih kultura?
VREĆO: S obzirom da je Sevdalinka usla pod zastitu Unesco- a zalaganje i umjetnički doprinos koji donosim širi vidike i dakako utiče da gdje god da sam otputovao sirom svijeta, taj Sevdah sam nosio kao najvrjednije i poklanjao drugima da osjete i prepoznaju se. Ta pjesma koju predate i date drugom vašom izvedbom je poput zagrljaja duša i tada se dešavaju čudesni trenuci, znam osobe koje su posle mog koncerta odlazile doma zaljubljene, iscjeljene, utješene i promjenjene na način da njihov život,osjecanja i fokus je bivao usredsredjen na bitno i taj jasan cilj ih je vodio dalje a to je za mene velika pobjeda čovjeka nad sopstvenim strahovima.
STANDARD: Kako birate saradnike, i što Vas najviše inspiriše u tim zajedničkim projektima? Koji bi bio Vaš san u pogledu budućih suradnji, možda čak i izvan svijeta muzike?
VREĆO: Biram ih srcem, to moraju biti dobri ljudi u koje imam povjerenja i koji posjeduju čestitost, dalje njihova muzikalnost koja me osvoji na prvu i dakako sloboda improviziranosti na sceni sa mnom jer to od njih uvijek želim i očekujem. Muzika koja se stvara pred vasim ocima je muzika srca, vi ste takodjer akteri i vi ste oni koji receptiraju svaku emociju, svaki uzdah, ton, pokret i katarzu koja se manifestira i oslobodi.
To su muzicari koji me iznimno vole i postuju i disu zajedno sa mnom u sinhronizitetu kako bi stvorili ison bozanskog zvuka koji liječi duše.
STANDRAD: Gdje pronalazite inspiraciju za komponovanje i stvaranje? Postoji li određeni trenutak ili stanje uma u kojem osjećateda su Vaša kreativna energija i umjetnički izraz navrhuncu?
VREĆO: Uvijek i svugdje, ja sam čitalac koji neutaživo i vrlo brzo čita I time dobijam toliko informacija koje pretačem u meni važne sekvence o kojima mogu pisati poeme i balade. Ta pjesma koja iz mene izleti kao žar ptica je ona koja najprije mene i rani i rasplače i osami i regeneriše i tek tada znam da je vrijeme da poleti ka vama i nebu, Njemu kao zahvalnost za svaki dar koji mi je dao i čuvanje, a vama kao eliksir spoznaje da možete sve tek inda kada vas dobrota i ljubav motivira i biva vasim postulatom življenja.
STANDARD. Često govorite o emocijama koje razmjenjujete s publikomna koncertima. Kako Vas ta razmjena oblikuje kaoumjetnika, i postoje li nastupi koji su Vam ostali urezani u sjećanje zbog posebno snažnih emocija?
VREĆO: To su vec brojni koncerti u kojima sam osjetio Ljubav beskonacnu i svemoguću, dolazim uvijek kao velika Istina, Sloboda, Hrabrost i Ljubav, to me i karakteriše, stvara svojevrstan mit o čovjeku koji kada jeste Ljubav i OBOŽEN, može sve i čini čudesne stvari u slavu Boga. Taj dar od Milostivog dopire do uma i srca ljudi, osjećam i njihove metamorfoze, osjećam kako napustaju svoje čahure i šire svoja krila. Vjeruju mi jer sva moja vjera i zahvalnost i sve sto jesam, Božije je.
STANDARD: Poznato je da volite kuvanje i da u njemu pronalaziteradost. Pronalazite li u procesu kuvanja sličnosti s muzičkim stvaranjem? Kako bi izgledao “recept” koji spajaVaše dvije ljubavi – kuhinju i muziku – i što bi uvijek bio Vaš “glavni sastojak” u životu i umjetnosti?
VREĆO: Kuham samo mojoj porodici i prijateljima, i uvjek je to nešto tradicionalno. Miris tek ispecene pite, pogace ili gurabija za mene su miris doma i to i njegujem.
STANDARD: Ušli smo u Novu godinu. Koju poruku biste željeli poslati svojim obožavateljima i čitateljima ovog intervjua o umjetnosti, životu i pronalaženju nade u nesigurnim vremenima?
VREĆO: Budite bolji ljudi, praštajte i ne sudite drugome. Budite puni ljubavi i suosjećanja za druge jer zbog toga ste stvoreni, da činite DOBRA DJELA, a ne da činite i mislite zlo drugome.
Preporučeno
