Video
Majci ili majki, banci ili banki, grešci ili greški, dasci ili daski, Rumenki ili Rumenci, igrački ili igračci, motki ili motci, freski ili fresci, bitki ili bi(t)ci, tački ili tačci, pripovjeci ili pripovjetki, svrsi ili svrhi… dileme se ređaju u nedogled. Ovo su samo neka jezička pravila za koja vjerujemo da će pomoći svima kada dođe do nedoumica.
Preporučeno
U osnovnoj školi smo savladali glasovne promjene i saznali za sibilarizaciju, odnosno drugu palatalizaciju. Znamo da se vrši kada zadnjonepčani suglasnici K, G i H, ispred samoglasnika I prelaze u zubne suglasnike C, Z i S.
Međutim, uslijed velikog broja odstupanja od sibilarizacije, i velikog broja dubleta, mnogima nije jasno kada se ona zapravo upotrebljava, a kada ne. Da riješimo i tu misteriju.
Kod imenica muškog roda do sibilarizacije dolazi kada se K, G, H ispred vokala I nađu u nominativu, dativu, vokativu, instrumentalu i lokativu množine. Npr: imenica JUNAK u nominativu i vokativu množine glasi JUNACI, u dativu JUNACIMA, a u instrumentalu i lokativu (s) junacima i (o) junacima. U primjerima kao što su zadatak – zadaci, odlazak – odlasci, vrši se i glasovne promjene pored sibilarizacije, a to su nepostojano a, gubljenje suglasnika i jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Kod imenica ženskog roda sibilarizacija se vrši u dativu i lokativu jednine: knjizi a ne knjigi, majci a ne majki, bajci a ne bajki, banci a ne banki, grešci a ne greški, pušci a ne puški, ljuljašci a ne ljuljaški, krušci a ne kruški, svrsi a ne svrhi, snasi a ne snahi… djevojci a ne djevojki, nozi a ne nogi, ruci a ne ruki, tuzi a ne tugi, dugi a ne duzi i td.
Kod zapovjednog načina odn. imperativa: leći – lezi, podvući – podvuci, pomagati – pomozi, reći – reci, sjeći – sijeci…
Glagoli poput klicati, nicati, micati… takođe su primjeri za ovu glasovnu promjenu.
ODSTUPANjA od sibilarizacije postoje i nisu malobrojna. Ali, nisu ni teško savladiva jer se pamte prilično lako.
Sibilarizacija se NE VRŠI kod ličnih i geografskih imena, ni prisvojnih pridjeva izvedenih od njih. Tako nećemo reći Beograđanci nego Beograđanki, plovim po Volgi a ne Volzi, Kazablanki a ne Kazablanci… ALI izuzeci su: Americi a ne Ameriki, Africi a ne Afriki, Aljasci, Korzici.
Baki, seki, zeki, čiki i ostalim hipokoristikama (tepanjima) takođe se ne vrši sibilarizacija, ali ni kod naziva zanimanja: frizerki, šminkerki, voditeljki, ljekarki, seljanki…
Imenice koje se završavaju na -ga i prisvojni pridjevi izvedeni od njih, a to su pretežno riječi stranog porijekla, takođe odstupaju od ove glasovne promjene kako im se ne bi izgubilo značenje: liga – ligi – ligin (a ne liza ili lizin), kolega – kolegi – kolegin (a ne koleza – kolezin), kuka – kuki – kukin, joga – jogi, jogin, aga – agi – agin, vaga – vagi – vagin… ali i strong>psiha – psihi – psihin.
Imenica koje sadrže suglasničke grupe ck, sk, nk, čk, ćk, tk, zg, sh odstupaju od sibilarizacije na sljedeći način: tetki a ne tetci, četki a ne četci, tački a ne tačci, ručki a ne ručci, motki a ne motci, patki, mazgi, tezgi, voćki, mački, lutki…
šunka – šunki ALI banka – banci!
Rumenka – Rumenci ALI Palanka – Palanci!
Imenica STRANKA ako označava političku partiju mijenjaće se u STRANCI, a ako označava klijenta – živo biće ostaće STRANKI.
Dubleti
Riječi koje možemo pisati “i ovako i onako”, u obje varijante, najčešće nas “bace” u dilemu, pa često budemo neodlučni i u slučajevima gdje je vršenje sibilarizacije očigledno.
Tako možemo, a i ne moramo, vršiti sibilarizaciju u sljedećim primjerima:
Može se reći i bitki i bici, i epohi i eposi, i freski i fresci, i ćerki i ćerci, i maski i masci, i pripovjetki i pripovjeci, i Požegi i Požezi, i diskoteci i diskoteki, i daski i dasci, i vojski i vojsci…
