Čak i ako ste pokušali s lavandom, tehnikama opuštanja ili toplim napicima, a san vam i dalje izmiče, rješenje ipak postoji.
Kako objašnjava Liza Artis iz organizacije “The Sleep Charity”, nakon četiri do pet sati sna počinjemo da ulazimo u lakše faze spavanja, pa se oni koji idu na spavanje oko 23 sata često bude upravo oko četiri ujutru.
Brojni faktori utiču na spavanje
Na takva buđenja mogu da utiču brojni faktori, a jedan od njih su hormoni. Našim spavanjem upravlja unutrašnji sat – cirkadijalni ritam – pa hormoni melatonin i kortizol, koji prate 24-časovni ciklus i regulišu pospanost, buđenje i budnost.
Praćenje hormonalnih promjena, pogotovo kod žena u perimenopauzi, može biti ključno jer pad estrogena često prati niz simptoma poput valunga, noćnog znojenja, suve kože i smanjenog libida; fitoestrogeni mogu da djeluju slično prirodnom estrogenu jer se vezuju za iste receptore.
Elektronski uređaji potiskuju melatonin, pa pomaže ostaviti mobilni telefon u drugoj sobi i izbjegavati ekrane barem dva sata prije odlaska u krevet.
Važnu ulogu imaju i prehrambene navike. Kofein, obilni obroci prije spavanja, nagli porast šećera, kao i nedostatak magnezijuma ili vitamina B, mogu da poremete noćni odmor.
Alkohol vas može probuditi kada njegovo djelovanje popusti, a previše tečnosti uveče dovodi do čestog noćnog mokrenja, pa stručnjaci savjetuju umjeren unos tečnosti i pražnjenje bešike prije spavanja.
Preporučeno
S godinama se obrasci spavanja prirodno mijenjaju, a proizvodnja melatonina opada, što često uzrokuje isprekidan san. Mnogi stariji odrasli zbog toga češće doživljavaju noćna buđenja i smetnje u spavanju.












