O životu Olivera Dragojevića ispričano je bezbroj priča, posebne su zanimljive anegdote iz najranije faze još u vrijeme bivše Jugoslavije. Prekretnicu u Oliverovoj karijeri predstavlja pjesma “Cesarica”.
Preporučeno
O tome u biografskoj knjizi “Splitska dica – od zidića do vječnosti” opširno piše novinar i muzički kritičar Zlatko Gall.
U nastavku prenosimo isječak iz knjige.
“”Cesarica” je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. “Cesarica” je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: “Malinkoniji“, “Papi”, “Galebu”… Svojim san zaokretom učinio da postanu svjesni da ja postojim, ali i da san postoja prije novih pjesama. Očito su ih otkrili, jer kad sam nastupao u diskotekama, one su bile pune nove publike, koja je znala sve moje stare pjesme napamet kaže Oliver Dragojević.
“Cesarica” je izvedena na Melodijama hrvatskog Jadrana, festivalu koiji je te godine utemeljio Zdenko Runjić kao odgovor na prepore oko valjanosti njegove ‘koncesije’ za Splitski festival. Zbog ratnih neprilika festival nije bio održan 1992, a njegov novi početak godinu dana kasnije s Runjićevom Skalinadom kao koncesionarom i organizatorom, pratile su pravne zavrzlame… Runjić je, držeći da nikakva fuzija dveju posvađanih strana, “zbog moralnih i profesionalnih razloga”, ne dolazi u obzir, odlučio da pokrene novi festival na plivalištu Jadrana u Zvončacu. Melodije hrvatskog Jadrana, zahvaljujući Oliveru i “Cesarici”, malo poznatog Džibonija, nisu mogle imati bolji početak. Zlatan Stipišić Džiboni je u manje od deset godina prošao put od lepuškastog tinejdžerskog frontmana grupe “Osmi putnik” – iza koje je ostalo par albuma i tek pokoji uspešan singl poput obrade Metkova standarda “Da mi je biti morski pas” – do najuspešnijeg predstavnika ‘autorske pesme’ hrvatskog mainstreama, prenosi Kurir.rs.
{youtube}4pwAlXcZKHw{/youtube}
Prije nego što je i sam kao pjevač zakoračio na pozornicu, stekao je – kao i Oliver – gastarbajterski staž. Doduše, umjesto u boljim hotelima, američkim klubovima i na kruzerima, gdje je Oliver kovao zanat, Džiboni je nastupao s opskurnim njemačkim hevi metal bendovima u mračnim klubovima. Album prvijenac “Sa mnom ili bez mene” objavio je pak 1991, u ratno nevrijeme. Karijeru mu je srećom s mrtve tačke pokrenuo trijumf na Melodijama hrvatskog Jadrana izvedbom “Dobri ljudi” te “Cesaricom”, skladbom za koju je, tvrdi, dok ju je još pisao, vidio samo jednog izvođača: Olivera. Kao i mnoge skladbe koje su postale “javno dobro”, i ova ima zanimljivu priču”
Video