,,Plakao je i ponavljao: Nisam tužan, samo sam srećan. Ne znam šta da radim sa ovim emocijama”, ispričao je za medije prof. dr Ziad Nahas, psihijatar sa Univerziteta u Minesoti i glavni autor studije, a prenosi NewScientist.
Kada depresija ne reaguje na liječenjePacijent je prvi put hospitalizovan sa 13 godina. Tokom narednih decenija prošao je kroz više od 20 različitih terapija i tretmana, uključujući intenzivnu psihoterapiju i tri pokušaja samoubistva. Bio je liječen i elektrošok terapijom (ECT), koja se decenijama primjenjuje kod najtežih oblika depresije, ali bez trajnog poboljšanja, navodi Eklinika.
Problem sa standardnim pristupima, objašnjava koautor studije prof. Damien Fair, jeste što se često koriste iste mape mozga za sve pacijente, iako se struktura i funkcija moždanih mreža razlikuju od osobe do osobe.
,,To je pristup po principu „jedna mjera za sve”, a depresija tako ne može da se pobijedi”, navodi Fair.
Personalizovana stimulacija mozga
Tim istraživača odlučio je da primijeni drugačiju, individualno prilagođenu metodu. Najprije su funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) mapirali moždane mreže pacijenta. Uočili su da je njegova „mreža salijentnosti“, koja obrađuje spoljašnje stimuluse, bila četiri puta veća nego kod zdravih osoba, što je moglo doprinijeti simptomima depresije.
Nakon toga, hirurški su implantirali četiri grupe elektroda na granice različitih moždanih mreža i počeli da testiraju stimulaciju svake od njih.
Kada su stimulisali tzv. „default mode“ mrežu (DMN), povezanu sa unutrašnjim mislima, pacijent je prvi put poslije decenija doživio osjećaj sreće.
,,Zvao me je kolega i rekao: Nećeš vjerovati – pustili smo stimulaciju i čovjek je u suzama radosnicama”, prisjeća se Fair.
Stimulacija drugih mreža dovela je do osjećaja smirenosti, fokusa i jasnijeg planiranja. Tokom narednih mjeseci podešavali su intenzitet i ritam stimulacije na osnovu pacijentovih povratnih informacija.
Rezultati su bili impresivni: već poslije sedam nedjelja nestale su suicidalne misli, poslije šest mjeseci simptomi su bili značajno ublaženi, a nakon devet mjeseci pacijent je ušao u potpunu remisiju – koja traje i danas, dvije godine kasnije.
Nova nada za psihijatriju
,,Jedinstvenost našeg pristupa, koji nazivamo PACE, jeste u vrlo preciznom ciljanju više moždanih mreža i prilagođavanju parametara na osnovu potreba pacijenta”, objašnjava dr Nahas.
Naučnici su do sada implantirali uređaj i kod drugog pacijenta ove studije, a planiraju i trećeg, sa ciljem da uskoro sprovedu dvostruko slijepu kliničku studiju.
Prvi pacijent im se nedavno javio mejlom, sa puta na koji je otišao sa porodicom – i rekao da sada zaista može da uživa u životu.
Preporučeno
,,U psihijatriji mi nemamo prave ‘ljekove’, ali ovo je možda najbliže izlečenju što možemo da postignemo”, poručuje dr Nahas.
Video