Lozova rakija i Crna Gora su nekako tradicionalno povezani. Ritual ispijanja, ali i proizvodnje rakije prenosi se sa pokoljenja na pokoljenje a i danas mnoga domaćinstva pečenje rakije u dvorištu uz kazan doživljavaju kao veliki praznik!
Teško da postoji kuća u Crnoj Gori u kojoj nema barem boce loze da se nađe “za lijek” ili za neku priliku kad „gosti dođu“.
Neraskidivu povezanost ljudi sa oviih prostora i rakije prepoznao je i britanski novinar Dejvid Ferlej koji je u martu za BBC objavio reportažu o rakiji koju je imao prilike da proba putujući Balkanom.
On je tada naveo da se u Crnoj Gori najviše pije loza napravljena od grožđa, a konstatovao je da ona ima status božanskog pića. Čovjek je to možda pomislio jer se naši ljudi kad krenu da piju rijetko zaustave na jednoj čaši, a često se i zabroje.
{youtube}QWZ9byhN8Jk{/youtube}
Odnos Crnogoraca prema lozi i njeno mjesto u našem društvu i tradijiciji na najbolji način je predstavljeno u antologijskoj sceni u čuvenoj „Đekni“ kad Radosav i Petko odluče da popiju „po jednu za pokoj duše njihovog preminulog prijatelja“.
Nakon popijenih 13 rakija Radosav (kojeg tumači legnedarni Drago Malović) konstatuje „Ona prva mi je legla nekako ali me ova druga u damar udari“.
A jedna rečenica možda i najbolje opisuje kako ponekad možemo (ne)svjesno da se zabrajomi zbog ljubavi prema ovom “božanskom piću”.
„E j… mi oca ako sam ikad popio više drugih rakija no danas. A vidiš Pele ništa ne može da svijet da liči kao rakija na rakiju svaka svakoj ko okinuta glava“, konstatuje Radosav.
Preporučeno
Ljudi znaju da se zabroje i većina nas je sigurno iskusila kako izgleda kad se popije destak “drugih rakija”. Živjeli, ali i da u zabrajanju znamo mjeru.
Video