Okrug Stirling je pseudonim. On predstavlja okrug u Novoj Škotskoj koji je bio domaćin jedne od najdužih i najvažnijih studija na svijetu, koji se fokusiraju na mentalno zdravlje, piše Psiholodži tudej.
Okrug je naveden pod pseudonimom, jer kada je studija počela 1948. godine, mentalna bolest je bila duboko stigmatizovana.
Za razliku od Framingam studije o bolestima srca, koja se fokusira na faktore rizika u vezi sa kardiovaskularnim zdravljem i koja je započela iste godine (i sa sjedištem u Framingamu, u Masačusetsu), mnogi ljudi u „Stirlingu“ nisu željeli da budu povezani sa mentalnom bolešću.
Studija je sprovedena u seoskom okruženju, jer su se mnogi ljudi s polovine 20. vijeka pitali kakvu prijetnju gradovi predstavljaju po mentalno zdravlje.
Psihijatri i naučnici pitali su se da li je ruralno okruženje bolje za mentalno zdravlje. Okrug Stirling je pomogao da dobiju neke odgovore.
Dvoje psihijatara, supružnici Dorotea Kros Lejton i Aleksandar Lejton, koji su prethodno zajedno radili s plemenskim zajednicama na Aljasci, u Novom Meksiku i Arizoni, kao i tokom Drugog svjetskog rata, usmjerili su se na proučavanje mentalnog zdravlja, koristeći metode društvenih nauka.
Kada su odlučili sprovesti svoju studiju u Novoj Škotskoj (gdje je Aleksandar provodio ljeta kao dječak), dobili su jedan od prvih grantova novoosnovanog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, koji je, zajedno s drugim finansijerima, finansirao tim od 100 istraživača, uključujući psihijatre, društvene naučnike, historičare, pa čak i jednog fotografa.
Iako je Stirling bio ruralno okruženje, bio je izuzetno izmiješan u smislu geografije, etničke pripadnosti i ekonomije. Okrug je prvenstveno bio sastavljen od engleskih Kanađana, koji su uglavnom bili protestanti, i francuskih Kanađana koji su bili rimokatolici, zajedno s domorodačkim stanovništvom, crnim Kanađanima i nekoliko drugih etničkih manjina. Bio je na moru i mnogi ljudi su radili u ribarstvu, ali drugi su radili u drvnoj industriji ili u poljoprivredi. Ekonomska situacija ljudi također je značajno varirala, u rasponu od dobrostojećih do onih koji žive u krajnjem siromaštvu.

Da li su stanovnici okruga Stirling imali bolje mentalno zdravlje od ljudi koji žive u gradovima? Kratak odgovor, na iznenađenje mnogih, bio je – ne.
Statistike su otkrile da su stope mentalnih bolesti u okrugu Stirling bile veoma slične onima koje su pronađene u studiji Midtaun Menhetna, koju je Lejton takođe završio krajem 1950-ih.
Štaviše, mnogi faktori rizika na oba mjesta bili su slični: siromaštvo, nejednakost, društvena izolacija i dezintegracija zajednice. Činilo se da biti u prepunom gradu samo po sebi nije problematično.
Zanimljivo je da su Lejtoni, kada su deceniju kasnije ponovo procijenili stope mentalnih bolesti u jednoj od najugroženijih zajednica u Stirlingu, otkrili da se mentalno zdravlje stanovnika poboljšalo.
Dok je Aleksandar Lejton tvrdio da je to bilo zbog programa obrazovanja odraslih i većeg miješanja s bogatijim ljudima uslijed konsolidacije dviju škola, takođe je primjetno da su se u ovoj oblasti pojavile nove mogućnosti zapošljavanja.
Preporučeno
Pretpostavka je bila da su novi poslovi izvukli ljude iz siromaštva, dali njihovim životima novi smisao i podstakli nove društvene odnose.