Video
Izraze ljubomora i zavist ljudi u mnogim kulturama koriste naizmjenično, iako stručno gledano nemaju isto značenje. Zavist je žudnja za nečim što neko drugi ima, dok je ljubomora strah od gubitka nečeg što imamo ili na šta polažemo pravo; obično je riječ o nečijoj ljubavi, privrženosti ili pažnji.
Ljubomorni možemo da budemo već u fazi udvaranja, ako opazimo da nam se neko drugi petlja u planove, posebno ako ocijenimo da ima bolje izglede od nas.
Psiholozi i lingvisti pozivaju na toleranciju prema onima koji miješaju ove pojmove, priznajući da ih je lako pobrkati. U prošlosti su oba pojma bila obuhvaćena istom riječju, vjerovatno zato što se spomenute emocije često javljaju istovremeno.
Lingvista Margot Grizivac analizirala je romanske i germanske jezike i utvrdila da su se pojmovi ljubomore i zavisti vjekovima odupirali lingvističkom razlikovanju i da su relativno nedavno dobili svaki svoju jednoznačnu riječ. U klasičnom latinskom riječ invidia koristila se i u smislu zavisti i u smislu ljubomore.
Tek su u ranom srednjem vijeku pisci na latinskom iz grčkoga “iskopali” pjesničku reč zelotypia (doslovno “ispunjenost strašću”) i pridodali joj značenje ljubomore.
Preporučeno
Iz te grčke riječi izvedeni su današnji izrazi za ljubomoru u romanskim jezicima (celoso, geloso, jaloux) i engleskom (jealous).
