Video
Za voditeljku jutarnjeg programa Pink televizije Deu Đurđević s pravom se može reći da je heroj. Svi koji lično poznaju ovu djevojku nevjerovatno urođenog optimizma slažu se u ocjeni da je samo zahvaljujući svojoj energiji i stručnosti ljekara uspjela preživjeti saobraćajnu nesreću iz koje mnogi ne bi izvukli živu glavu.
Poslije šest mjeseci od stravične nesreće i svakodnevne boli koju osjeća, Dea je otkrila kroz šta je prošla.
Prije pola godine život joj je visio o koncu, a sada Dea radi voditeljski posao s istim žarom s kakvim ga je obavljala i prije udesa, svakodnevno odlazi na vježbe, druži se s prijateljima i uživa u svim onim aktivnostima u kojima je to činila i prije tragedije koju je preživjela.
Ona je u intervjuu istakla da je sve stvar odluke, pa je tako 6. februara, kada se probudila iz kome, riješila da ne umre, nego da živi uprkos lošim ljekarskim prognozama.
https://www.instagram.com/p/B0FzwTuopOX/
“Nikada mi nije palo na pamet da ću umrijeti. Čak ni onda kada su mi na odjeljenju intenzivne njege na VMA rekli kako možda postoji mogućnost da ću da podlegnem povredama. Tada sam rekla, ja ne umirem tek tako. Premalo sam do tada živjela da bih uradila sve što sam željela i planirala. Zaslužujem drugačije da umrem”, kaže Dea Đurđević na početku svoje prve velike ispovijesti u kojoj hrabro govori o ranama koje još u potpunosti nisu zacijelile i naglašava:
“Medicina je pobijedila i doktori koji su brinuli o meni bolji su i od svjetskih stručnjaka. Tačnije, oni i jesu svjetski stručnjaci. Imala sam višestruke povrede koje su bile opasne po život, a doktori sa VMA su to uspjeli da saniraju i ostave me u životu. Profesor Bumbaširević je čarobnjak. On je uspio da prišije i poveže ruku koja je bila potpuno amputirana, otkinuta, iščupana iznad lakta. Snagu sam crpila i dobijala od mojih najbližih, od mame, Mlađe, bake, Dace, Kaće, Ane, Taleta, pa i od onih medicinskih sestara i tehničara koji su me čuvali. Kao i od drugih prijatelja i ljudi koji me ne poznaju, a pružaju nesebičnu podršku. U mojoj bolničkoj sobi nije bilo suza. Samo mnogo smijeha i šale. Također se ozbiljno govorilo o problemima i njihovom rješavanju, ali bez patetike i nepotrebnih riječi. Sažaljenje mi je najmanje potrebno, jer ja sam heroj koji je preživio udarac autobusa, a kažu da takve povrede preživi jedna u milion. Ja sam ta. To je za radost, a ne za sažaljenje”, priča Dea.
U medijima se akcent stavljao na ruku oko koje se vodila najveća borba, a malo ko zna da je Dea imala još niz komplikovanih povreda i da su joj rađene intervencije i na unutrašnjim organima.
“Da, imala sam povrede srca, grudnog koša, karlice, trtične kosti i probleme s pomjeranjem nogu. Bila sam nepokretna i u bolovima. To su veoma teške povrede, opasne po život, a o takozvanim sitnim da ne govorim. Bilo je teško, 48 dana sam nepomično ležala, imala sijaset operacija, ali sam se izborila. Naravno, uz pomoć doktora“, rekla je Đurđević.
Preporučeno
(Avaz)
