Ordinacije logopeda sve češće posjećuju roditelji dvogodišnjaka i trogodišnjaka koji još nisu progovorili ni riječ. Drugi problem su djeca koja su progovorila na izmišljenom jeziku, nekoj mješavini engleskog i srpskog, a uzroke treba tražiti u nekomunikaciji sa djecom koja su prepuštena tehnologiji, pišu “Večernje novosti”.
Preporučeno
Normalan jezički razvoj podrazumijeva da dijete koje je napunilo godinu polako počinje da imitira zvukove ili već koristi jednostavne riječi. Do 18. mjeseca, već bi trebalo da postoje i kratke, jednostavne fraze.
“Sve češće roditelji dolaze na prvi logopedski pregled sa dvogodišnjacima koji znaju svega pet ili deset riječi, svoje potrebe izražavaju upiranjem prsta i nisu razvila rečenicu. Tada roditelji primijete da se njihovo dijete razlikuje od svojih vršnjaka. Umjesto da im svakodnevno čitaju, zajedno gledaju slikovnice imenujući predmete i životinje, imitirajući zvukove, roditelji sve češće ostavljaju djecu ispred televizora ili računara. Djeca mnogo toga ne znaju, jer ih niko tome nije naučio”, objašnjava, za “Novosti”, logoped Jelena Ivanović iz Doma zdravlja “Dr Đorde Kovačević” Lazarevac.
“Ukoliko nema nikakvu stimulaciju da priča, da ponavlja riječi, imitira zvuke, to može stvoriti problem u daljoj komunikaciji”, kaže dr Olivera Aleksić, dječiji psihijatar iz Instituta za mentalno zdravlje.
Ukoliko dijete nije progovorilo do svoje druge godine, potrebno ga je odvesti kod logopeda koji će utvrditi da li postoji potreba za tim. Treća godina je važna, kako ne bi nastale dugoročne posljedice u jezičkom razvoju.
Video