Esad Merulić za Standard: Svugdje pronosim podgoričku pjesmu i sevdah

Interpretator izvorne muzike Esad Merulić jedan je od najtraženijih i najangažovanijih crnogorskih izvođača izvorne muzike. Esad nastupa širom regiona gdje širi svoj prepoznatljiv i jedinstven način pjevanja. Za Standard govori o svom odrastanju, lijepom vremenu kada se muzika cijenila više nego danas ali i o tome kako bi volio da snimi duet sa Halidom Bešlićem… Podgoričanin čijem se izvođenju sevdaha svi dive, kaže da se pjesme pored Ribnice i Morače nikada ne zaboravljaju, jer su tada nastajale neke velike ljubavi o kojima se i danas priča…

Standard: Vašoj izvedbi sevdaha svi se dive. Recite nam nešto više o sebi. 

Esad: Rođen sam na Draču, prepoznatljivom dijelu grada stare Podgorice, što s ponosom ističem. Potičem iz poznate staropodgoričke porodice, djetinjstvo i odrastanje u SFRJ pamtim kao najljepši dio života. Uz to se vežu i moji prvi školski nastupi po priredbama, kasnije sa umjetničkim društvima. Od tada mi je osjećaj scene ostao blizak. Muzikalnost nosim iz porodice i o tome se zna. U određeni periodima života nijesam se bavio profesionalno muzikom, koja je uvjek bila moja velika ljubav, i nerazdvojivi dio mene.

Standard: Kako bi opisali vaše djetinjstvo i put ka muzičkom uspjehu?

Esad: Srećno djetinjstvo puno lijepih uspomena, i o vremenu u kojem sam odrastao a i učio sve lijepo što sam mogao, pa između ostalog i muziku. Imao sam sreću da upoznam velika imena crnogorske muzike, slušam ih i učim od njih. Iako su me prepoznavali kao veliki talenat, forsirali su me i na instrumente, ali u tome nisam bio toliko uporan. Volio sam pjevati, uvijek !

Tako su me faktički iz muzičke škole snimili kao dobar vokal i uradili sa mnom prvi album pred 90.e god. Proricali su mi sjajnu karijeru ali nisam bio uporan. Tada sam volio pjevati Kemala Montena, Olivera Dragojevića i  Tomu Zdravkovića. 

Pjevao sam sa sve poznatim imenima bivse SFRJ. Međutim sazrijevanjem, i čestim susretima sa iskusnim kolegama na pojedinim skupovima odlučio sam da ponovo počnem da snimam.

Tako 2003. godine snimam album sevdaha, koji je iz prve pobudio ogromno interesovanje i mogu reći uzburkao duhove, kako neko tada reče… Od tog dana do danas moj rad je u stalnom usponu.

Standard: Jedan ste od najboljih narodnih pjevača u Crnoj Gori. Kako bi opisali scenu kod nas i da li je stara izvorna muzika zapostavljena?

Esad: Hvala na komplimentu ! Muzička scena je puna talenata, ali u ukupnom smislu te riječi postoje zaostaci u odnosu na okruženje, a to traje. Ovdje mislim da danas nemamo nijednu izdavačku kuću, da je mali broj muzičkih emisija u odnosu na potrebe umjetnika a i publike, koji bi se emitovali u raznim formatima.

Postojali su par dobrih festivala, a i sada postoje emisije i koncerti koji našim izvođacima daju publicitet, nešto od toga ide i preko satelita, što je dobro, fali nam veliki narodni orkestar profesionalni, pri državnom servisu, kao i studio u kojem bi se pravili trajni snimci za arhivu, ali i snimanja za emisije.

Izvorna muzika nije zapostavljena, naprotiv, ima čuvara tradicionalnih pjesama, kako starijih, tako i mlađih. Spomenuo bih Cekum-Centar za očuvanje kulture manjina, sa sjajnim projektima, fond za zaštitu i ostvarivanja manjinskih prava u Crnoj Gori. PAM Crne Gore, sekretarijat za kulturu glavnog grada itd, kao i televizije koje promovišu umjetnike čuvare tradicije.

Standard: Često nastupate i kod nas i u regionu. Odakle nosite najbolje utiske i koje pjesme se najviše traže?

Esad: Ja putujem manje nego što imam poziva. Mogu reći da biram mjesta gdje ću nastupati, a poznat sam u okruženju kao pjevać sevdaha, što potvrđuje i ovaj Vaš poziv. Svugdje pronosim podgoričku pjesmu, a i sevdah u cjelosti. Osim toga radim i autorske pjesme koje su folk -pop, zasnovan na liniji sevdaha, imam nekoliko svojih pjesama od kojih su neke hitovi, kao pjesma Žale godine, koja je najpopularnija pjesma te vrste trenutno u Hrvatskoj ! Što se tiče slušanosti više nema pravila, jednako se traže pjesme Tozovca i Tome, kao i Halida, Šabana i drugih mladih hit pjevača.

Standard: Da li starija generacija zna bolje da uživa u muzici nego mlađa?

Esad: Stariji bolje prepoznaju trajne vrijednosti, jer se to normalno uči kroz iskustvo vrijeme i život. Mlađi to rade malo euforičnije, ali postoji i onaj dio mladih koji umiju na pravi način da u živaju u dobroj muzici. Dodao bih, da se pjesme pored Ribnice i Morače ljeti, nikad se ne zaboravljaju uz prva zaljubljivanja, a mnogi su uživali nekad i uz gitaru i horsko pjevanje, bez muzike.

S: Sa kojim poznatim umjetnikom bi željeli da snimite duet?

Esad: Moj pjevaki uzor u sevdahu je Safet Isović, a u narodnoj muzici volim Halidov stil. On je jedan pjevač koji pjeva sa merakom, i ima kvalitetne pjesme, hitove koji traju, eto sa njim a i sa nekim mlađim vrlo rado, ukoliko smo sličnog senzibiliteta.

Standard: Do sada ste snimili tri albuma izvorne muzike – „Sevdah“, „Ja i dalje čekam“ i “Etno tradicional”. Šta je sljedeće u planu?

Esad: Sa sevdahom sam napravio ime tako da danas svi u Crnoj Gori, a i šire znaju koje Esad Merulić. Rad na dva kolosijeka je težak i nezahvalan, ali eto ja sam snimanjem autorskih pjesama, otvorio vrata i za neke druge nastupe. Imaću par gostovanja u inostranstvu gdje ću promovisati svoje pjesme uz to koliko mi vrijeme i mogućnosti dozvole. Radiću i nove projekte, a u predhodnom periodu sam pokazao, da samo radom, stvaranjem i kvalitetom se može dugo trajati!