Video
Čim sam došao u Srbiju, u kamp u Obrenovcu, moj prijatelj Ivan, koji je takođe pjevač rekao mi je: “Veoma ličiš na našeg poznatog pjevača, njegovo ime je Željko Joksimović.” Nisam znao ko je to, nisam znao ništa o Srbiji. Zatim mi je poslao Željkovu stariju sliku. I kad sam vidjeo, pomislio sam: “Kako je ovo moguće? Zaista ličimo”, priča uz smijeh Azer Kan (32) iz Pakistana.
“Kao nekome ko je napustio dom i sve što je do tad poznavao, to je bila prva pozitivna stvar koja mu se dogodila, nakon teškog puta do nepoznate zemlje. Dobio sam na poklon CD Željka Joksimovića i slušao sam ga svaki dan, kad god bi mi bilo teško. Njegove pjesme su mi pomogle da se konačno osjetim da negdje pripadam. A mislio sam da to nije moguće. Prvi put, posle veoma dugog perioda sam osjetio da sam srećan. Tako sam i odlučio da zatražim azil i ostanem u Srbiji”, kaže on za Telegraf.
Preporučeno
Foto: Telegraf
