Pjesmu Propalo pokolenje/Nada postoji napisao je Džonatan Rid i ona je zanimljiva po tome što zvuči potpuno smisleno čak i kad se čita stih po stih od kraja ka početku. Razlika između suprotnih čitanja je u tome što svako označava različit pogled na svijet i budućnost.

Prvo je pročitajte normalnim redom, od početka do kraja:

Ja sam dio propalog pokoljenja

I odbijam da vjerujem da

Mogu izmijeniti svijet.

Shvatam ja da vas to možda šokira, ali

„Sreća je u nama“ – o da!

Laž je to najobičnija.

„Novac čovjek čini srećnim“ –

A u tridesetoj ću svom sinu reći

Nije on najvažniji u mom životu.

Moj šef nek zna da

Moj princip glasi:

Posvećenost poslu

Važnija je kudikamo nego

Porodica

Čujte:

Još od davnih vremena

Ljudi žive u porodici

Ali sada

Društvo se mijenja i neće biti kao prije.

Eksperti mi govore:

Za trideset godina slaviću desetogodišnjicu razvoda.

 

Ne vjerujem da

Živeću u zemlji koju ću sam napraviti.

U budućnosti

Uništavanje prirode postaće norma.

Niko ne vjeruje da

Sačuvaćemo našu planetu.

I naravno

Moja generacija je izgubljena.

Glupo je misliti da

Nada postoji.

A sad pročitajte pjesmu od posljednjeg stiha ka prvom! Koji pogled na svet vam je bliži?

Izvor: Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov