Video
Od 2.224 putnika i članova posade, više od 1.500 njih poginulo je u katastrofalnoj nesreći koja i danas steže srca. Među poginulim putnicima bili su Ida i Isidor Štraus, vlasnici robne kuće “Macy’s”, koji se pojavljuju i u filmu “Titanik” Džejmsa Kamerona kao par koji zagrljen na krevetu čeka da brod potone.
Ta najupečatljivija scena iz filma temelji se na stvarnim osobama – Idi i Isidoru Štrausu. Ono što nije stvarno jeste da svoj kraj nisu dočekali zagrljeni na krevetu, već na palubi broda, i tako zajedno potonuli.
Kao što je Kameron to prikazao, umrli su onako kako su i živjeli – u ljubavi.
Kada je postalo jasno da će “Titanik” potonuti, Ida i Isidor poslušali su naredbu posade te obukli prsluke za spašavanje i otrčali na palubu, gdje su brodski oficiri spuštali čamce za spašavanje i upućivali žene, djecu i putnike prve klase da se ukrcaju prvi.
Supružnici Štraus bili su među najbogatijim putnicima na “Titaniku” i za njih je bio osiguran čamac. Prema svjedočenju Idine služavke i Isidorovog kolege, koji su oboje preživjeli, brodski oficir rekao je Idi da uđe u čamac, što je ona i učinila. Kada je njen suprug trebalo da se ukrca, odmahnuo je glavom.
“Ne, neću ući u čamac dok ne vidim da su svaka žena i dijete dobili priliku da se spasu”, odlučan je bio Isidor.
Oficir mu je odgovorio da zna ko je on i da treba da se ukrca u čamac, ali Isidor je ostao na palubi. Ida je ustala iz čamca, vratila se na brod, okrenula prema voljenom mužu i rekla mu:
“Živjeli smo skupa 40 predivnih godina i imamo šestoro prekrasne djece. Ako ti nećeš ući u čamac, neću ni ja.”
Ida je zatim skinula svoju bundu i dala je svojoj služavki Elen Brd.
Isidor je zagrlio svoju ženu i držao je tako sve dok nije došao veliki talas i oboje ih odnio u okean.
O njihovoj smrti mnogo se pisalo nakon potonuća “Titanika”. U tim pričama njihova predivna ljubav i žrtva nastavile su živjeti te dospjele i u legendarni film iz 1997. godine. Postoji i izbrisana scena iz “Titanika” u kojoj Isidor pokušava nagovoriti Idu da se ukrca u čamac bez njega. Ida mu odgovara: “Gdje ti ideš, idem i ja. Ne svađaj se sa mnom, Isidore, znaš da to ne donosi ništa dobro.”
Ni ova scena, kao ni scena u krevetu, ne odgovaraju potpuno istini, ali Kameron je od praunuka supružnika Štraus, istoričara i profesora Paula Kurzmana, dobio dopuštenje da zadnje trenutke života njegovih bake i djeda interpretira na svoj način.
Prema istorijskim zapisima, 14. aprila Ida i Isidor su uživali u večeri, nakon koje su prošetali palubom te se povukli u svoju sobu. Malo prije ponoći “Titanik” je udario u santu leda, zbog čega je potonuo prije 107 godina i sa sobom odnio više od 1.500 života.
Preporučeno
Idino tijelo nikada nije pronađeno, ali Isidorovo je pronađeno i preneseno u Njujork. Na groblju u Bronksu postavljen im je spomenik na kojem piše: “Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je poplave mogu potopiti.”
