Video
Visoka inteligencija svakako je prednost, no nije i ključ za lakši, jednostvaniji, sretniji ili pak ispunjeniji život. U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju naučne studije.
Preporučeno
Inteligenti ljudi često razmišljaju umjesto da osjećaju
Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, no problem je u tome što često neće osjećati olakšanje prilikom njihovog izražavanja.
To je čest problem jako pametnih ljudi, posebno onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao izduvni ventil – povikaće, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati.
“Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni”, kaže psiholog Markus Geduld.
Dodaje kako je u tome ključna razlika između kognitivnih i emocionalnih vještina te iako naučnici ne mogu detaljno objasniti kako su oni povezani, očigledno je da visoka emocionalna inteligencija kompenzira niske kognitivne sposobnosti, pri čemu se izrazito pametni ljudi ne moraju oslanjati na svoje emocionalne vještine da bi riješili probleme.
Osjećaju više težine i stresa
Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kime razgovarati o svojim slabostima ili nesigurnostima.
Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je očigledno već i u mlađoj dobi.
Teže nauče vrijedost teškog rada
Činjenica je da će inteligentniji ljudi znati bolje rasporediti svoje zadatke te brže obavljati posao, odnosno s manje truda nego što bi trebalo nekom ko nije tako inteligentan.
“Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja im je za to potrebna. Inteligencija postaje problem kad oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne trebaju toliko puno raditi kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre radne navike”, ističu psiholozi.
Ljudima idu na živce jer ih ispravljaju
Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni.
Pretjerano analiziraju
Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na razmišljanje i analize, a u tome teško mogu sebi pomoći. Iz pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana mogućnost izbora – inteligenti žele biti ziheraši u svojim odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u većini životnih situacija nemoguće te je ponekad nužno osloniti se i na svoj instinkt, prenosi Avaz.ba.
