Video
Glumac Nebojša Glogovac koji je jutros preminuo u 48. godini posle teške bolesti, sredinom prošle godine, dao je intervju za bosanski magazin “Dani”, u kome se, između ostalog, osvrnuo i na sunovrat vrijednosti u kojima opstaje današnji svijet i poručio kako obrazovan čovjek danas ne može da živi od svoga znanja, ali da treba da se bori za prave vrijednosti.
Preporučeno
Ovaj intervju izazvao je burne reakcije, ali nam je ostavio u amanet da se nikad ne predajemo kada se borimo za prave vrijednosti.
Glogovac je govorio o ulozi Hamleta, kojeg je igrao u predstavi Aleksandra Popovskog u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i izneo sledeće poređenje:
“Imali smo nevjerovatnu sreću da do nas, nakon toliko vremena, stigne ta genijalna Šekspirova drama. Baš tako će, pretpostavljam, za sto i kusur godina generacije imati sreću da do njih, umjesto svirke nekog talentovanog klinca koji na klaviru danas razvaljuje Rahmanjinova, dođe Ceca. Jer Ceca je Šekspir današnjice.“
Na novinarsku konstataciju da takvo poređenje djeluje deprimirajuće, Glogovac je tada rekao: “Ne, nije deprimirajuće… To je realnost: gomilanje slika koje su proteklih decenija dominantno eksploatisane. Kako od medija, tako od države i političara. Ceca je simbol vremena, junak našeg doba. Ona je srpska majka, ej!”
– Šta to znači?
“Ne znam. Samo znam da je ta ginekologija veoma interesantna. Možda je tu bilo i nekog masovnog silovanja, a, pa otud ‘srpska majka’? Ili je riječ o nečemu drugom? Ko to zna?! Ipak, ponavljam: ta osoba je tek posljedica višedecenijskog, konstantnog bombardovanja društva trešom, neukusom, nemoralom. Istovremeno, riječ je o očitoj nezainteresovanosti svake vlasti da promoviše krupne i ozbiljne sadržaje. Zašto? Vjerovatno zato što znaju da je čovjeku koji živi u ovakvim sistemima, poslije teškog i napornog dana, lakše da kada se vrati kući, pusti neku cajku, što bi rekli Hrvati, nego da sluša Betovena… Možete li u bilo kojoj od država tzv. regiona da zamislite bogatog doktora nauka, inženjera, naučnika, umjetnika? Možete li?! Pokažite mi čoveka koji je crkao učeći, koji u malom prstu ima sve znanje ovog svijeta, a koji od svoje plate ovde može da živi životom dostojnim čovjeka. Pa, nema ga! Nema takvog. Ljudi sa znanjem i talentom ovde uglavnom nemaju kinte. Umesto da se bave svojim poslom, doktori nauka sa diplomama koje nijesu kupljene ili ukradene danas rade kao kondukteri, kao taksisti, prodavci… Ili popravljaju televizore. Kapital se sliva na drugu stranu. Po tome gde i kome novac ide, lako možete zaključiti u kakvom društvu živimo, za koje se vrijednosti zalažemo, šta se cijeni. A cijeni se Dara Bubamara, jebiga! Ona napuni koju god hoće halu kad god poželi. I puna je love! Vjerovatno ima i neke dodatne aktivnosti, ali, Bože moj. Ovo je svijet silikonskih sisa i dupeta. U njemu je Dara Bubamara zakon, ne ja“.
