Program koji provjerava da li su učenici u sastavima kopirali tuđe tekstove pokazao je da je neobjavljeni rukopis iz 1567. godine vjerovatno poslužio kao izvor za više od 20 djelova drama Vilijama Šekspira.

Nezavisni naučnik Denis Mekarti i profesor Koledža “Lafajet” Džun Šliter vjeruju da je djelo Džordža Nota pod naslovom “Kratka rasprava o pobuni” (A Brief Discourse of Rebellion ) poslužilo kao inspiracija za nekoliko čuvenih dijaloga u Šekspirovim djelima, nakon što su ih testirali putem programa za detektovanje plagijata “WCopyfind”.

U više od 20 pasusa, uključujući i proročanstvo Lude u tragediji “Kralj Lir” i poređenje rasa pasa sa različitim klasama muškaraca u “Magbetu”, naučnici su prepoznali Nortovo djelo.

“Do sada još nijedan stručnjak za Šekspira nije proučavao rukopis i vjerovatno ga je malo ko pročitao. Naša analiza međutim, pokazuje da ova rasprava ne samo da je jedini postojeći, vjerovatno nekopirani, dokument koji je bitno uticao na Šekspirov kanon, već i jedan od tekstova koji su najviše uticali na njega”, pišu naučnici u novoj knjizi objavljenoj u saradnji s Britanskom bibliotekom.

Kao primjer naučnici navode uvodni monolog Vojvode od Glostera u drami “Ričard III”, gdje je program detektovao osam termina koji se nalaze “veoma blizu jedan drugom”: staklo, proporcija, lijepo, odlika, deformisan, svijet, sjenka i priroda. Pošto su te riječi – koje se pojavljuju među 77 riječi u Nortovom rukopisu i među 92 riječi u Šekspirovom – propustili kroz bazu podataka o 60.000 engleskih djela, Mekkarti i Šliterova nisu uspjeli da nađu nijedno u kome se u samo jednom pasusu od 200 riječi pojavljuje tih osam riječi.

Naučnici tvrde da “vjerovatnoća slučajnog preklapanja tih pojmova iznosi jedan prema milijardu”.

Inače, Šekspir se prema više različitih izvora, smatra za najvećeg pisca na engleskom jeziku i dramaturga svjetskog glasa. Opus Šekspirovih djela koja su sačuvana do danas sastoji se od 38 pozorišnih komada, 154 soneta, dvije duge narativne i nekoliko drugih poema. Njegovi pozorišni komadi su prevedeni na mnoge žive jezike i prikazuju se svuda u svijetu češće nego bilo koji drugi.

Malo pisanih svjedočanstava je ostalo o Šekspirovom privatnom životu, a postoje i mnogobrojna nagađanja oko njegove seksualnosti, vjerskih ubeđenja i da li su djela koja mu se pripisuju stvarno njegova.