Kada se rodiš na Cetinju ne može da ti se dogodi da se rodio niko, već si rođenjem odmah neko

Kada se rodiš na Cetinju ne može da ti se dogodi da se rodio niko, već si rođenjem odmah neko

Standard

16/03/2021

16:30

Dragoljub Đuričić je preminuo juče od posljedica koronavirusa. Čuveni bubnjar je tokom svoje bogate karijere svirao u mnogim bendovima i ostavio je neizbrisiv trag na jugoslovenskoj sceni.

On je svakako najpoznatiji bubnjar sa ovih prostora, a tokom nekoliko decenija duge karijere svirao je na svim kontinentima, kao i sa brojnim jugoslovenskim muzičarima i grupama, među kojima su Kornelije Kovač, Vlatko Stefanovski, Leb i sol, Kerber, Yu grupa…

Odrastao je na Cetinju i u Herceg Novom, a taj period, kako je pričao, nosi određeni pečat u njegovom životu. Rekao je i da se nada se da će starost provesti baš u tom lijepom primorskom gradu u kom ima kuću. Na njegovu veliku radost, nije primljen u muzičku školu u Dubrovniku, gdje bi, da je uspio, svirao rog, a rogova, kako kaže, “po Cucama imate, i to pravih”.

Iako je iza sebe imao oko 6.000 koncerata, znanja i priznanja kao malo koji muzičar sa prostora bivše Jugoslavije, nije im pridavao važnost.

Dalje je Dragoljub pričao o porodici. Kada je njegov otac punio 90 godina, došao je na ideju da u Kobiljem dolu pokrene manifestaciju Cucka jeka, koja je odmah postala svojevrstan kulturološki fenomen.

“Cetinje pedesetih i danas, hm… Dva različita grada, bile su na cijeni neke sasvim druge vrijednosti, obraz, hrabrost, poštenje su bile nedostižne vrline za mnoge gradove. Cetinje je imalo gospodu u pravom smislu te riječi, modu na ulici vrlo sličnu onim u Parizu, Londonu, Rimu. Kada se rodiš na Cetinju ne može da ti se dogodi da se rodio niko, već si rođenjem odmah neko! I danas po svijetu kada kažem da sam rođen na Cetinju, ljudi me pitaju: “Života ti, koliko je to Cetinje, malo, malo pa se pojavi neko važan u bilo kojoj životnoj sferi? Pitaš ga odakle si, a on odgovara: ‘Sa Cetinja’”, rekao je slavni muzičar.

Povezani članci

“Nostalgični osvrt na djetinjstvo je uvijek nešto posebno što čuvate duboko u duši. Nema tu nedostajanja, čovjek živi i sjeća se, ništa ne stoji u mjestu, ne daj Bože da stane. I danas kada priđem Cetinju osjetim neko posebno uzbuđenje. Da ne budem neiskren, moje odrastanje u Herceg Novom takođe nosi određeni pečat u životu i vrlo je važno pomenuti ga. To su dva mentaliteta vrlo različita, koja su se isprepletala u mom životu. Šta je od mene pravilo boljeg, a šta lošijeg, to ni đavo ne bi mogao utvrditi. Mislim da su oba grada jednako važna i hvala roditeljima što su imali viziju želje boljeg života i nisu bili kukavice da ništa ne urade za svoju djecu”.

Izvor (naslovna fotografija):Dragoljub Đuričić

Ostavite komentar

Komentari (0)

X