Ljudi koji pate iznutra, ali to ne pokazuju, obično nisu spremni čuti da pate. Ne moramo biti terapeuti svojima bližnjima, samo moramo da razumijemo situaciju i nastavimo dalje. Ako ništa drugo, poštedjećemo sebe patnje, a učinićemo nešto i da svijet postane bolji.

Našu vrijednost ne određuju tuđe riječi i to je ono što prvo moramo da shvatimo.

Nemojte ovo shvatiti kao dozvolu da vas neko povrijedi, zanemaruje ili iskorištava. U pravom saosećanju nema mjesta za bilo kakvu štetu prema nama. Ali kada osvijestimo da ništa nije lično, čuda počinju da se događaju.

Mnogi “zlostavljači” počinju da nestaju iz našeg života. Kada postanemo svjesni, navodno zlostavljanje postaje moguće jedino ako povjerujemo u tuđe riječi. Kada smo sigurni da ništa nije lično, nećemo se osjećati zlostavljano.

Možemo reći: “Hvala ti što si to podijelio sa mnom”, i nastaviti dalje. Nećemo se “zakačiti” na tuđe riječi kada znamo da one nemaju veze s nama. Kada znamo da našu vrijednost ne određuju tuđe reči, djela ili uvjerenja, svijet možemo početi da posmatramo malo manje ozbiljno. 

Umijeće da ne shvatimo uvrede lično, jedna je od mnogih vještina. Iako će vam za usvajanje ove vejštine možda trebati čitav život, ona je zaista jedna od najvažnijih tajni srećnog života.

Sva ljutnja, reakcije, grubost i kritikovanje, istinski su pokazatelji patnje. Kada im ne pružimo šansu da se “zalijepe” na nas, nešto se mijenja u svijetu. Ne moramo čak ništa ni reći. Zapravo je i bolje ne reći ništa.

Izvor: Health Food Soul