Prije 80 godina Adolf Hitler položio je u Wolfsburgu kamen temeljac za fabriku Volkswagen koja je i danas srce tog multinacionalnog koncerna.

Volkswagen je idejno začet koju godinu prije tog 26. maja 1938., kada je ondašnji savez njemačkih proizvođača automobila austrijskom inženjeru Ferdinandu Porscheu dao nalog za konstrukciju “narodnog automobila”.

Bilo je to zapravo u režiji nacističke organizacije Snaga kroz radost (Kraft durch Freude-KdF) zadužene da upražnjava slobodno vrijeme njemačkog građanina.

U organizaciji KdF-a “njemački radnik” odlazio je na odmor, u prirodu, bavio se sportom. Kako bi sve to stigao, rodila se i ideja i o “automobilu za svačiji džep”.

Ideja o Volkswagenu.

Buba je Tatra

Porsche će kasnije priznati da je temeljnu zamisao o konstrukciji ‘volkswagena’, odnosno kasnije proslavljene ‘bube’, preuzeo od svoga zemljaka Hansa Ledwinke, konstruktora koji je radio za češku Tatru.

Prva je buba u mnogim detaljima bila slična Tatri V570. To je decenijama kasnije potvrdio i sam Volkwagen i u šezdesetima platio odštetu češkoj kompaniji.

Iako je idejno Volkswagen postojao i prije, Hitlerovo polaganje kamena temeljca za fabriku urezalo se u kolektivnu svijest, između ostalo i zato jer su nacisti od toga napravili spektakl kojem je svjedočilo preko 50.000 ljudi.

Smještaj glavne Volkswagenove fabrike usred donjosaske ravnice daleko od bio kakvog naselja jedna je od megalomanskih ideja Hitlerovog režima.

Uz Volskwagenovu fabriku s nadaleko vidljivim markantnim dimnjacima, niknuće i “grad KdF vozila”, koji će 1945. preimenovati u Wolfsburg.

Mračna prošlost

Odabiru lokacije pogodovala je i činjenica da je tuda prolazio važan kanal koji povezuje istok i zapad Njemačke, a fabrika se nalazila i na glavnoj saobraćajnoj trasi od Ruhrske oblasti prema Berlinu. U blizini je i bilo nekoliko čeličana.

Činjenica da se fabrika Volkswagena nalazila “usred ničega” rezultirala je pojačanim posezanjem za ratnim zarobljenicima kao radnom snagom.

Dok je u ostalim dijelovima Njemačke udio zarobljenika u ukupnom broju radnika iznosio u prosjeku 30 odsto, u Volkswagenu je bio 80 odsto.

Mnogi od njih su u pogonu i u trošnim barakama koje su okruživale fabriku umrli od iznemoglosti, gladi ili batinanja.

Volkswagen, koji kao rijetko koji njemački koncern simbolizuje nacističku prošlost, otvoreno se suočava sa svojom mračnom stranom i jedan je od glavnih donatora fonda za isplatu štete nekadašnjim ratnim zarobljenicima.

Potišteni rođendan

Realizacija ideje o automobilu za 990 maraka morala je ipak pričekati kraj Drugog svjetskog rata, iako veličina fabrike pokazuje da su nacisti planirali da proizvode milion i po buba godišnje.

Međutim, do 1945. s fabričkih traka u Wolfsburgu silazila su samo motorna vozila za potrebe njemačke vojske, Volkswagen Typ 82, koji nije nimalo sličio svom kasnijem slavnom nasljedniku.

Uspon VW-a počeo je u poslijeratnom razdoblju, ali sporo. U decembru 1945., sedam mjeseci nakon rata, iz fabrike izlazi prvih 55 buba.

Dvije godine poslije počinje i izvoz – pet automobila dostavljeno je Holandiji.

Ostalo je istorija. Buba je postala simbol njemačkog privrednog rasta i jedan od najpopularnijih automobila u istoriji, a Volkswagen s preko 600.000 zaposlenih najveći svjetski proizvođač automobila.

Fabrika danas ima 12 automobilskih brendova, poput audija, porschea i škode. Godišnje isporučuje 10 miliona vozila.

Ipak, VW svoj 80. rođendan slavi u potištenom raspoloženju. Krivac za to je “dizelgate”, afera oko manipulacije ispušnim plinovima i prijeteće astronomske kazne u SAD-u, prenosi Jutarnji.hr.