Izbor se sprovodi tokom “Izbornog sabora”, za čiji rad je potrebno učešće najmanje dvije trećine članova Sabora.
Tada se oni zaklinju da će voditi računa samo o dobru i interesu Crkve, naroda i otadžbine, te da će glasati za najboljeg, piše N1.
Potom se glasa tajno, listićima, a svaki od trojice kandidata – koji je, potom, kandidat za novog patrijarha – mora dobiti više od polovine glasova, zbog čega postoje najmanje dva kruga glasanja.
Kada se saznaju imena trojice kandidata koji su dobili natpolovične većine glasova, prelazi se na biranje žrijebom, odnosno “apostolskim načinom”, koji proističe iz novozavetnog izbora apostola Mateja poslije Judinog izdajstva.
Članovi Sabora iz Saborske sale prelaze u patrijaršijsku kapelu Svetog Simeona Mirotočivog – na službu “Priziva Svetog Duha za izbor novog patrijarha”, koju služi najstariji arhijerej po hirotoniji.
Tokom te službe, tri imena stavljaju se u zasebne koverte, a one u Jevanđelje.
Suština ovog čina je u vjerovanju da su “članovi Sabora odabrali kandidate po ljudskim vrlinama, a da je Božja volja koji je od njih trojice dostojan trona patrijarha srpskog”.
U tačno određenom dijelu službe, jedan od monaha, izabran od Sabora, izvlači kovertu u kojoj je ime novog patrijarha.
Preporučeno
Jasno definisanim i preciznim članovima Ustava Srpske pravoslavne crkve i činjenicom da u izboru patrijarha učestvuju samo arhijereji SPC, potpuno je isključena mogućnost da država ili neko drugi, izvan crkve na bilo koji način utiče na glasanje za izbor novog poglavara autokefalne Srpske pravoslavne crkve.












