Kako su izgledali vicevi i satira 1944. godine u Jugoslaviji?

U pregledu strane štampe, našla se ponovo vijest o Englezima. Na posljednjoj sednici Donjeg Doma, humano društvo „pivarski kartel“ je tražilo da se odobre veće količine žita za pravljenje viskija, pošto je veliki broj građana oboleo od gripa pa treba da se liječe ispijanjem  ovog pića.

Poslanik, koji je ovo predložio, ubjeđivao je prisutne da u pitanju nije samo profit, već i velika ljubav prema njegovom narodu. Sav prihod, članovi ovog društva potrošiće u barovima, tako da će novac opet završiti u narodu, što je po demokratskoj teoriji sasvim ispravno.

Na pitanje Moskve, kada će biti otvoren drugi front, Ruzvelt je odgovorio kobajagi: „Ja sam obećao u toku 1944. godine, a ona je tek počela”.

Prema tome još nisam pogazio svoje obećanje. A godina je dugačka 366 dana, jer je ova prestupna“. Kažu da je Staljin bio oduševljen ovim odgovorom, ali je za svaki slučaj tražio od Ruzvelta napismeno.

Vicevi i anegdote su svakako nezaobilazne i u ovom broju Bodljikavog praseta:

Jedan bokser otišao je kod čuvene vračare da mu kaže kako će proći u borbi sa svojim protivnikom.

Vračara je gledala u talog crne kafe pa mu je rekla: „Vidim jednu ogromnu salu i u njoj puno svijeta. U sredini je bokserski ring, a na njemu Vi i Vaš protivnik. Borite se i zadajete jedan drugome udarce. Publika je oduševljena, svuda aplauzi.. Vači prijatelji nose Vas na rukama… “.

Bokser je bio zadovoljan onim što je čuo, i stupio je u borbu sa očekivanjem da će pobijediti. Proročanstvo se ispunilo. Drugovi su ga iznijeli na rukama, ali ne u trijumfu, kako je on zamišljao već onesvešćenog poslije nok-auta.

***

Mlada djevojka došla je iz sela u veliki grad, te stupila u službu kao služavka. Njena gospođa poslala je jednog dana u pozorište, koje ova do tada nije vidjela. Kako se služavka već poslije pola sata vratila iz pozorišta, gazdarica je upita šta se dogodilo?

„Pravo čudo“, reče služavka. „Vidjela sam veliki crveni čaršaf sav od svile. Poslije su taj čaršaf odnijeli, pa su u sobu ušli jedna gospođa i jedan gospodin. Onda su sjeli i počeli da razgovaraju… Ja sam se sjetila odmah Vaših riječi da služavka ne smije da prisluškuje šta gospodin i gospođa razgovaraju, pa sam se vratila kući.“

***

Glas iz telefona: „Halo, je l’ to obavještajni biro?“

-„Ne, ovde njen muž.“ 

***

Jedan ukrotitelj zvjeri, ušao je u kavez sa lavovima i počeo da radi sa njima, kad dođe sluga i reče mu kroz rešetke: „Vaš krojač je ovdje, donio je račun, grdi i traži od Vas da mu ga isplatite.“

-„Pusti ga neka dođe meni“, reče mu ukrotitelj.

***

Bodljikavo prase, prenosi razgovor dvije žene:

„Strašno mrzim vrata koja se okreću u krug!“, reče prva na šta joj druga odgovara: „I ja ih ne marim, jer ne mogu da ih zalupim kad sam ljuta.“

Razgovaraju trojica o tvrdičluku:

Kaže prvi: „Ja sam imao jednog druga koji je poslije svakog zamakanja pera zapušavao mastionicu kako mu ne bi za vrijeme pisanja mastilo vetrilo.“ Drugi će na to: „A ja sam poznavao jednog čovjeka koji je svako veče zaustavljao svoj sat, a ujutru ga ponovo navijao, da se ne bi kazaljke trošile preko noći“. Treći opet dodaje: „Ja imam jednog rođaka, koji je prestao da čita novine, da ne bi trošio stakla na naočarima“.

Putnički kofer pao iz mreže iznad sjedišta na kažiprst djeteta koje poče užasno da plače. Jedan putnik mu reče: „mali, stavi prst u usta i drži ga tako najmanje pet minuta.“ „Mislite da će tako bol prestati?“, upita ga djetetova majka. „To ne, ali će svakako prestati urlanje“.

Bodljikavo prase prenosi da pošto američkim trupama u Italiji smetaju brda, kiša i njemačka vojska, donijeta je odluka da se čeka neki zemljotres koji će da skloni Apenine i druge planine.

Pitali momci starca: Kakvih ljudi ima najviše u svijetu? -„Ovnova bez rogova i veprova bez repova“, odgovori starac. 

Izvor: Danas.rs