Video
Svjedoci smo da se ljudi čim ugledaju crkvu ili pored nje prolaze, bilo pješice, bilo u nekom prevozu, krste. I dok jedni smatraju da je u pitanju mehanička radnja, koja nema nikakve veze sa vjerom i povezivanjem sa Bogom, drugi u ovom činu vide izraz poštovanja prema svetinji i vjeri.
Pitanje koje se nameće je da li je to pomodarstvo, nekakav fenomen prihvaćen od većine ili je hrišćanski čin?
„Smatram da je takav čin apsolutno hrišćanski. Onaj ko osjeti potrebu da se na taj način, makar i samo na trenutak približi Bogu, ne čini ništa loše. Krst ima dvije „linije“. Horizontalna i vertikalna linija predstavljaju ljubav i simbolizuju ljubav prema Bogu“, objasnio je jednom prilikom sveštenik Saša Đurđević.
Sa druge strane sociolog Ratko Božović smatra da ovaj čin jedna vrsta neverbalne komunikacije, navike i mehaničke reakcije.
„Mišljenja sam da je to jedna forma navike ili mehanička reakcija. Mladi to ranije nisu radili, a sada ih masovno vidimo kako se krste na javnom mjestu. To su sigurno vidjeli od starijih. Međutim, smatram da kod pojedinaca sve to polazi od unutrašnjeg zbivanja. Mnogi ljubav prema Bogu ispoljavaju na taj način. To je neka vrsta empatije, osjećajnosti, emocije… Dakle, kod nekih je manir, a kod drugih je unutrašnji osjećaj“, objašnjava sociolog.
Kao i u svemu mišljenja su podeljnjna, a nekog zvaničnog obrasca da li si veći hrišćanin ako se krstiš i moliš kad prolaziš pored crkve ili ako to ne radiš, a živiš časno, nema. Kao što vidimo, stvar je individualna, i zavisi od osobe i njenih potreba.
Preporučeno
alo-rs
