Video
“Odavno sam se upisala u istoriju i to ne treba niko da mi govori, to sam znala još dok sam bila djevojčurak koji je počeo da se bavi ovim poslom”. Da, ona je Lepa Brena najslavnija umjetnica Jugoslavije čija karijera uspješno traje 35 godina. Amerikanci imaju “zlatno doba Holivuda” a mi “zlatno doba Jugoslavije” neki kažu i “srećna vremena”, e pa u tim vremenima je rođena Fahreta Jahić Živojinović (alias Lepa Brena) lijepa, visoka plavuša sociološko-kulturološki fenomen, i danas ona suvereno vlada muzičkim nebom Balkana. Ekskluzivni intervju koji je dala za Standard svojevrsni je leksikon njenog srca, misli i iskustva koji morate pročitati da bi znali o čemu govorimo…
Rado ste viđen gost kod nas, imate mnogo prijatelja ovdje, kako bi opisali Crnogorce kao ljude i koju bi im karakteristiku istakli kao najočigledniju. Koja mjesta volite da obiđete kada ste kod nas i u čemu kada je hedonizam u pitanju uživate…
Lepa Brena: Ja sam rođena na ovim prostorima i Crnu Goru doživljavam kao dio moje domovine. Taj osjećaj se nikada nije promijenio, taj osjećaj pripadnosti i prepoznatljivosti je tu, bez obzira što postoje granice, što postoje nova državna i društvena uređenja, ono što se kod nas nikada neće promijeniti je karakter i mentalitet jednog naroda i jedne zemlje. Ta naša prepoznatljivost je iskreirala naš odnos na političkom nivou, ali postoje i ljudi koji se bave šou biznisom, kao što je i moja malenkost i imam tu privilegiju, da ovo čime se bavim, ne traži pasoš. U prevodu mojoj muzici ne treba pasoš, kao ni mojoj pozitivnoj energiji. Ta moja prepoznatljivost traje uspješno evo već 35 godina gdje čovjek što je stariji postaje svjesniji svega toga šta je uradio i šta sve stoji iza njega. Postoji jedna vrsta odgovornosti šta emitujete svim tim ljudima. Tako da ono što mogu da ponudim jeste jedan novi dokumentarni film, novi album, pregršt ljubavi i dobre energije koja je zagarantovana na svim mojim nastupima i mojim koncertima.
Mi smo ljubitelji svega onoga što je najljepše i najbolje, kad jednom probate onda znate za svaki sljedeći put. U Crnoj Gori ima fenomenalnih i fantastičnih mjesta za odmor i kupanje, daleko od bilo kakve vreve i gužve, ta vreva je za mlade ljude i sve u svoje vrijeme, a ono što mi volimo jeste odmor uz dobru hranu, naravno ljetnju morsku hranu, lajt hranu i dobra vina. Dobra vina su nešto po čemu je Crna Gora poznata, a raduje me što se Crna Gora razvija i dalje i što iako sam svjetski putnik i dalje volim da dođem i podjsetim se. Ostala sam nostalgična, volim te ljude, mentalitet i sve mi je to na neki način i blisko i još uvijek moje. Postoji jedna knjiga koja govori o porijeklu moje familije i moje porodice i tu jasno piše da smo porijeklom iz Crne Gore, pa smo zato svi tako lijepi i visoki.
Ne možemo a da ne pomenemo zlatno doba Jugoslavije. Za vas u smislu karijere ono i dalje traje a mijenjali su se i žanrovi i pjevači i trendovi. Kako bi vi opisali sociološki i kultoroliški fenomen Lepa Brena ?
Lepa Brena: Činjenica je da u vrijeme kada sam počinjala to bio jedan sociološki i kulturološki presedan. Ja sam zaista izašla i bez ikakve glume bila to što zaista jesam. Činjenica da sam bila uvijek jedna djevojčica koja je vrlo veliki šeret i đavolak i nisam nikada pretjerivala ni u čemu, što bi me skrenulo sa mog puta. Činjenica je da nisam htjela da se zovem Lepa Brena. Htjela sam da završim Medicinski fakultet i da budem ljekar, htjela sam na neki način da liječim ljudi, zato što su mi se dopadali ljekari koji su bili dobri psiholozi, a dopadale su mi se naravno i njihove kuće i kola. Željela sam da radim nešto što će mi finansijski obezbijediti moj život i moju budućnost, tako da ja to zaista ne krijem.
Znala sam da se razlikujem od drugih i htjela sam da pokažem koliko vjerujem u sebe. Mediji su bili tu u dva tabora – jedni koji su vjerovali da sam ja jedna plavuša bezmozgovićka kao što inače vole da prave tu diskriminaciju. Nekada sam voljela da radim neke stvari iz inata i potencirala neke detalje da bi ih iritirala. Danas je ta iritacija medija opšte mjesto kada nešto želite da ljudi saznaju, prosto način da medijima skrenete pažnju. Jedna od njih je bila jahanje harmonikaša, gdje smo se Sale i ja dogovorili, naravno nama je to bilo sve smiješno i prosto smo uživali u tome dok smo gledali kako se taj jedan lažno moralni, skaredni svijet zgražava nad tim, dok je tada nekakav mladi bezazleni svijet na mnogim koncertima igrao na ramenima. Djevojke su i tada svojim momcima bile na ramenima na brojnim koncertima ili su igrale odbojku na ramenima svojih momaka. To zgražavanje nad tim mojim gestom i dalje mi je slatko. U odnosu na sve šta je cei Balkan preživio i u odnosu na sve rijalitije koji se danas prikazuju, dosta toga se promijenilo, ali taj sociološko-kulturološki fenomen je ostao. Meni se desio narod i meni se desila publika. Volim taj odnos koji sam zadržala sa publikom, bez obzira koliko godina imate, bitno je da umijete da budete i šeret i infantilni, čak u malom procentu iritirajući, ali vrlo prihvatljivi i prikladni. Nekada smo radili sa novinarima koji su imali kredibiliteta, koji su bili glavni i odgvorni urednici, koji su bili edukovani i obrazovani koji su znali da vam postavljaju pitanja o kojima možete da pričate i da ozbiljno razmišljate. Danas su se svi ti novinari povukli i novinarstvo je svedeno na jednu drugu priču koja je veoma očigledna.
Karijeru ste izgradili sami, turneje su iza vas, mnogi usponi i padovi…Na koji način ste uspjeli da sačuvate sebe, jeste li imali neke krize kao tada mlada žena koja je u fokusu pažnje. Jesu li trpjela prijateljstva i na koji način ste uspjeli da se izdignete iz sujete i ljubomore?
Lepa Brena: Shvatam da sam možda u mladosti propustila razna zaljubljivanja i blejanje u neku mjesečinu, ali lično mislim da je bolje imati pravu osobu pored sebe. Mnogo je važnije da imate kvalitet, nego kvantitet, u smislu ljudi i muškaraca koji su nekakav vaš lični izbor. Čovjek treba da se izgradi. Tu gdje ste posvećeni, tu treba da djelujete. Karijera ne može da se pravi a da imate previše slobodnog vremena. Niko nije napravio karijeru da nije posvećen 24 sata tome što radi. Osobe koje nemaju stav i koje nemaju cilj, one ne mogu ni da urade. I zato postoje nekakvi šampioni, njih nema puno, ali su originalni i jedinstveni. Ono što sam ja uvijek željela jeste da ostanem svoja. Ovdje je najteže preživjeti sve te diskriminacije koje mi kao žene doživljavamo, i ja kao djevojka koje sam doživljavala i ja kao Jugoslovenka koje sam doživljavala, ja kao osoba koja je preživjela poslije raspada Jugoslavije. Međutim, nekako uz sve te knjige i uz moj mozak takakv kakav jeste uspjela sam da sačuvam sebe, svoj integritet, porodicu, da budem na neki način bolja sebi i prema sebi. Drugačija i kreativnija što se tiče moje umjetnosti.
Odavno sam se upisala u istoriju, i da to ne treba niko da mi govori, to sam znala još dok sam bila djevojčurak koji je počeo da se bavi ovim poslom. NIšta se tu nije desilo novo, to je kao kada čovjek pravi kuću pa podigne još jedan sprat. Ljudi se prosto naviknu na to. Ili kada napravite soliter pa je vaš pa se naviknete. Sve što stvorite i napravite, uvijek želite da napravite još nešto novo i drugačije. Time smo mi blagosloveni. Kad je ovaj posao u pitanju, svaka nova pjesma, svaka nova kreacija i svaki novi tekst, za nas je nova uloga, kojoj treba da udahnemo život. I to je ono što je najljepše u našem poslu i to nas održava i čini srećnima. Svi koji se bavimo ovim poslom kao i glumci, kao i muzičari, smo blagosloveni, jer to je nešto što osvježava vašu životnu energiju ako imate strasti prema tome.
Vaša ljubav sa Bobom je jedna od najdužih i najemotivnijih na estradi. Vi ste dostojanstvena žena što se danas ne viđa često. Koje su prednosti tog “starog kova” kada su ljubavne veze u pitanju i šta bi savjetovali djevojke da rade ako žele kao i vi da imaju brak koji traje više decenija?
Lepa Brena: Ja više ne mogu da razmišljam na taj način – da li postoji ljubomora, sujeta, zato što sam naučila da sam previše okrenuta sebi i ne samo da ne razmišljam da li ću biti bolja od drugih, gledam da budem bolja i drugaija od sebe, kada sam se negdje prezentovala prošli put, da budem originalna. Kada se čovjek bavi sobom, on mora da bude jedinstven. Vrlo je važno da prihvatite druge, ali treba da radite na tome da bude fenomenalni za sebe, sami sebi da budete odlični. Morate da budete originalni i drugačiji. Mislim da ovim mladim ljudima treba zaista dati šansu.
Za koga možete da kažete da vam je pravi prijatelj, ko su ti ljudi i čime se bave i na koji način su vam se dokazali da vas vole zato što ste što jeste, a ne zbog vašeg uspjeha?
Lepa Brena: Lično ne spadam u kategoriju ljudi koja misli da je đačko doba najljepše doba u životu i da je mladost jedna, jednom se živi i slične svari. Meni sve te floskule izgledaju vrlo bizarne, prosto nisu potekle iz moje glave, iz mog iskustva. Milsim da prijateljstva zavise od mnogo socioloških, političkih, kulturoloških, ekonomskih faktora u našem žviotu. Ja prepoznajem ko me voli što sam na naslovnim stranama, a ko vas voli kada niste Lepa Brena. Jer Lepa Brena traje tih par sati na koncertu i to je moj kreativni dio. Ja Lepu Brenu izuzetno cijenim volim i poštujem, ali mislim da je veoma naporna, jedna zahtjevna, teška, jako istrajna, zato ponekad volim da kada završim s njom, volim da je ostavim da me ne čačka, da nije blizu mene.
A ova druga osoba koja sam ja, to je isto tako veoma zahtjevna u životu, prosto prepoznajem iskrenost i kao kad imate prosto to neko 6 ili 7-o čulo i prosto znate koji su to ljudi koji vole vas i kada ćutite i kada imate vezan rep i kada ste u nekoj iznošenoj trenerici, kada želite svoj mir. Sa godinama se mijenjaju zahtjevi, tendencije, stil i način života. Jer jedno je željeti 20, sa 30 i 40 godina. Prosto prepoznajem ljude koji vole i cijene ono što sam to traje nekih 22 sata dnevno, a Lepa Brena je osoba koja je samo 2 sata dnevno prisutna mom životu.
Cijelog života ste nekako okruženi muškarcima (Slatki greh), imate sinove… Otkrijte nam koje ste cake i fore naučili od njih i da li možda ćerke vaših prijateljica dolaze na “savjetovanje” kod vas 🙂
Lepa Brena: Ne vjerujem u vječna prijatejstva i drugarstva, da budem iskrena. Volim da upoznajem nove i druge ljude, pa neka sve to traje kolio treba i neka budu iskrena i kvalitetna. Ne postoji knjiga niti savjet koji bih mogla da dam savjet mladim djevojkama ili uopšte novim generacijma, jer znam da su ove nove generacije bez trpnog glagola koji je u vezama nas starijih pristuan, kod njih uopšte ne postoji.
Da je cijela nova generacija veoma kratkih nerava, pogotovo ako su materijalno obezbijeđene, milsim da su današnje generacije prosto drugačije. Čim osjete da nestane angažovane ljubavi i strasti, misle da tu više ništa ne treba podgrijevati. Mislim da je to nova generacija, a da je mudrost i posebna pažnja partnera nešto to treba da se uči i njeguje. Protiv sam diskriminacije žena, koja se osjeća na svim ovim balkanskim meridijanaima, gdje žena u realnom životu nije zaštićena, možda jeste zakonski, takoreći na papiru. Nemam poseban savjet osim da kažem da je ljubav i poštovanje ono što je osnova svake veze i svakog braka, ali da shvatimo i prihvatimo i naše muškarce i njihove slabosti. Jer kada su dobri dani, svi su tu a kada dođu loši dani, postanete svjesni ko je ostao sa vama.
O svojim prijateljima ne volim da pričam, jer se to i mijenja, sa godinama, sa prostorom gdje ste, imate prijatelje sa kojima se srećete kada ste u određenoj tački svijeta i to mi se mnogo dopada jer je vjernije, čistije i poštenije. Jer ne mora da znači da ako vam se neko svaki dan javlja da je to najbolje i najjače prijateljstvo.
Koliko sam zahtjevna i lično, toliko sam bila zahtjevna i prema saradnicima svojim u Slatkom grehu, toliko sam bila zahtjevna i prema svojim sinovima, i prema svom partneru. S tim što je moj partner ostvario sve moje snove realno. A ne znam da li sam baš i ja njegove.
Rez na vašem srcu je Stefanova otmica, kao i svaka majka imali ste nadljudsku snagu da podnesete nedaće. Kada ga sada pogledate, šta vidite? Koliko se vašeg karaktera utisnulo u vaša dva mladića?
Lepa Brena: Ne mogu da pričam o Stefanovoj otmici kao da pričam o novoj haljini, mada to u medijima izgleda tako. I čim to pitanje pročitam osjetim da me probode u stomaku, ali navikla sam da odgovaram i na pitanja koja mi prijaju i koja mi ne prijaju. Međutim, čovjek na neki način mora da živi i za danas i za sjutra. Činjenica je da postoji mnogo bolnih stvari koje sam doživjela u ovoj zemlji. MIslim da se i dan danas liječim i sa pjesmom jer želim da sam angažvoana i da ne mislim o tome.
Moje dijete je pored mene. Sva trojica su jako dobra djeca, koja imaju završene i visoke škole i lijepo su vaspitani i imaju i svoj krug prijatelja i želim samo da pronađu sebe i da shvate tu suštinu i filozofiju života. Da uživaju u stvaranju i realizaciji svojih životnih ciljeva. Da smo mi roditelji tu što duže, sa dobrim zdravljem, a da oni izađu iz sjenke svog oca i mene, da pronađu sebe i da budu srećni i zadovoljni sa svojim životima. To je suština. Sva trojica se razlikuju, u nekim stvarima vidim moju genetiku, u nekim stvarima primijećujem Bobinu genetiku i to je ono što je jako simpatično. U pitanju su snažni momci, a pritom su isto tao veoma emotivni, i nadam se da će imati žene, kao što je FIlip pronašao svoju ljepšu i nježnu polovinu, koja ga voli i razumije i koja mu je velika podrška kao i on njoj. I da će moja dva nasljednika naći kompatibilne osobe, ali da im trebaju jake žene u ovim vrmenima, to je nesumnjivo. Imaju primjer u kući zašto je bitno da žena ima svoju profesiju.
Iza zatvorenih vrata kada se reflektori ugase, ko je Fahreta? Šta radi u svojoj kući, da li kuva, ima neki hobi…u šta se presvlači iz skupocjene haljine koju nosi Lepa Brena ?
Lepa Brena: Uvijek volim kada se riješim Lepe Brene i njenih šljokica i visokih štikli, koja mi je veoma potrebna inače, volim da se obučem u nešto što je veoma ležerno, komotno, nešto što prija tijelu, nešto što me ne steže, što prija i mom tijelu i mojoj koži, da li je to neka trenerka od kašmira, da li je to neka lijepa pidžama, nešto toplo i udobno, nešto vrećasto i džakasto (smijeh)
Volim da se bavim svojojm kućom, djecom, da znaju da kada sam slobodna da sam tu za njih. Ne pravim ništa, sve poručujem da mi naprave i donesu. Nekada sam sa svojom majkom to radila i to mi je bilo slatko, danas više ne mogu da se bavim kuhinjom, jer mi oduzima puno vremena. Volim dobre filmove, dobre knjige i sve se više bavim sobom. Joga, meditacija, nečega što svaka žena voli, da obiđe svoju baštu, da središ svoju garderobu. To nisam znala da je po feng šuiju, ali ispade da je moja majka živjela po načelima feng šuija. Da sredim, sklonim, raspremim ormare, poklonim ono što mi ne treba i da svake godine idem Jovo nanovo. U svemu.
M.Ivanović
Preporučeno
Foto: Andreja Damnjanović
